“Beskrajna poezija pokreta“ – Rikardo Druškić 2019
Rad koji sam oslikavao četiri dana. Mural se nalazi u dvorištu OŠ “Musa Ćazim Ćatić”, dvorištu u kojem sam i sam kao dječak provodio puno vremena, igrajući se, te zbog toga mi je bilo posebno drago raditi u ovom okruženju. Ovo je moje četvrto učesće na FUU festivalu, ujedno i najdraže od svih. Puno hvala Ales Kurt na ukazanoj prilici.
Da je Rikardo Druškić jedan od najtraženijih slikara i ilustratora iz BiH govore brojni pozivi iz velikih evropskih i svjetskih gradova da u njima prezentira svoj raskošni talenat.
Iako je već dobio brojna priznanja, te su njegova dva rada predstavljena na ekranima čuvenog Times Squarea u New Yorku, do sada najvažniji rad ovog mladog Sarajlije je mural “Samo se srcem dobro vidi” kojeg je početkom aprila naslikao u Briselu.
Mural u Briselu zasigurno je do sada moj najvažniji rad, rekao je za Radiosarajevo.baRikardo Druškić.
“Za to nisu zaslužni njegova umjetnička vrijednost i estetika koliko kontekst vremena i prostora u kojem je rad nastao”, rekao je Druškić navodeći kako mu je bila velika čast slikati u evropskoj prijestolnici, te predstavljati svoj grad i državu.
Svakodnevno nam je prilazilo bukvalno stotine ljudi i svako od tih ljudi nosi jednu mikropozitivnu priču o BiH i Sarajevu i to je ono što me posebno čini sretnim i ponosnim, rekao je Druškić.
Do Brisela je, kako je rekao, došao slučajnim i sretnim spletom okolnosti.
“Naravno da iza te slučajnosti stoji svakodnevni rad što na polju slikarstva što na polju lične promocije, ali kada razmislim bolje o svemu, mislim da je sreća odigrala veliki faktor”, rekao nam je Druškić.
Na muralu na ne baš tako vidnom mjestu stoji natpis Balkan Trafik, a sam natpis pojasnio nam je ovaj poznati muralista.
“Mural nosi poruku upućenu ljudima koji žive na zapadnom Balkanu. To je univerzalna, pomalo isklišeizirana poruka mira i tolerancije, ljubavi i poštovanja, koju mislim da uzevši u obzir političku retoriku koju svakodvnevno imamo priliku čuti moramo stalno ponavljati. Balkan Trafik je naziv festivala, čiji je organizator Nicolas Wiers, koji me i pozvao da budem učesnik istog. Festival se bavi promocijom kulture zemalja zapadnog Balkana”, pojasnio nam je.
Kada se uhvati kista ili spreja njegovi radovi su uvijek živopisni i vedri, pa tako i ovaj. No nije slučajno da je baš za ovaj mural izabrao takve boje, nastojeći poslati malo drukčiju poruku.
Kada sam dobio poziv da dodjem u Brisel, latio sam se posla. Pored osnovnog zadatka – crtanja skice, pitao sam sebe koji su to moji ciljevi u odnosu na moj dolazak u Brisel? Pored ličnih ciljeva u vidu promocije i ostvarivanja velikog broja vrlo važnih kontakata, bilo mi je podjednako važno da predstavim svoju zemlju i svoj grad u što boljem svjetlu. Znam da je prva asocijacija ljudima iz Zapadne Evrope kada čuju ‘Bosna’ ili ‘Sarajevo’ – rat, krv, tuga, nesreća. Želio sam razbiti taj jedan ružni stereotip svojim radom. Želio sam doći sa jednom drugačijom energijom. Energijom koja odašilje poruku nade, sreće, želio sam nas predstaviti u pozitivnom svjetlu, te se nadam da sam u tome i uspio, otkrio je Druškić za Radiosarajevo.ba.
Druškić je naveo kako je zahvalan Benjaminu Čengiću koji je pošao na ovaj put sa njim kako bi mu pomogao da rad završi u vrlo kratko zadanom roku.
“Kreativni proces je tekao bolje nego što sam to mogao zamisliti. Sam rad na kraju, u odnosu na prvobitnu skicu, je ispao puno bolje. Neka od kreativnih rješenja koja su se desila za samo vrijeme oslikavanja murala sam već prenio na svoja platna u Sarajevu. Rad smo oslikali za pet dana, a svi ljudi koji su bili umiješani u i oko projekta su se potrudili da si Benjamin i ja osjećamo kao kod kuće i na tome im velika hvala”, ispričao je Druškić.
O važnosti projekta kojeg je radio u Briselu govori i činjenica da je njegov mural u Briselu predstavila visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politikuFederica Mogherini.
“Prije svega, moram da kažem, da prije mog dolaska u Brisel nisam znao ko je Federica Mogherini. Nije mi bilo bitno kada su mi rekli da će ona biti na otvorenju murala. Ipak kako se bližilo vrijeme otvaranja, mogao sam shvatiti u odnosu na način na koji su ljudi govorili o njoj, sa enormnim poštovanjem i biranim riječima, ko je Federica Mogherini. Mural je objasnila besprijekornom eksplikacijom djela, povezavši i oblik i boju sa samom porukom rada, te mi se na trenutak činilo da slušam kustosicu, a ne jednu od najvažnijih osoba Evropske unije. Ja volim uspješne inteligentne ljude, tako da mi je izuzetna čast bila da jedna takva osoba stoji ispred moga rada i govori o njemu na prelijep način u kontekstu moje države”, rekao je Druškić.
Ovaj rad je otvorio već sada mnoga vrata za nastavak njegove karijere.
“Ostvario sam kontakte sa ljudima širom svijeta. Već sam dobio pozive da oslikavam zidove u Beču i Novom Sadu, kao i pozive za učešće na likovnim kolonijama u Makedoniji i Srbiji”, otkrio nam je.
Druškić je ispričao za Radiosarajevo.ba kako je oslikavanje murala u Briselu za njega bilo deset najljepših i najkonkretnijih dana u njegovom životu.
Nedelju koristim kako bih vam kazao više u vezi projekta na kojem sam učestvovao u posljednih pola godine. Riječ je o novom, “mood lifting“ piću, projekat koji su pokrenula dva mladića iz Austrije, sa rezidencijom u Beču.
AYOKA je ime čitavog projekta, za koji su mi rekli, da je nešto sto na svjetskom trżištu ne postoji. Piće je napravljeno od biljaka koje dolaze iz Afrike, a koje utiču pozitivno na raspoloženje čovjeka.
Sebastian Raber i Philip Lanz su dvojica mladića, koji su idejni tvorci ideje, a iza koje sada stoji desetina ljudi, koji su u projekat uključeni. Na mene su naišli sasvim slučajno, preko Instagram hashtegova. Lično, na ovu slučajnost sam jako ponosan. Instagram je platforma, preko koje ljudi, svakog momenta, milione sadržaja obavljuju, a sve se to onda dijeli u fragmente, preko hashtegova. Hashteg preko kojeg su mene našli je “ #abstractart “, je jako popularan i u svakoj sekundi, na stotitne radova, ljudi širom svijeta postavljaju. Oni su odabrali moj u odnosu na hiljade radova koje su pregledali i veoma sam sretan zbog toga. U konačnici, htjeli su da moj rad bude na konzervi i baza za vizualni identitet koji će u budućnosti graditi.
Ono sto me posebno raduje, to su energije i životni pogledi Sebastianovi, Philiphovi i moji, koji su vrlo sličnog senzibiliteta, koji me tjeraju da mislim da ove lijepe priče, sigurno stoji puno veća sila, koja nas je spojila. Sretan sam i radostan, sto dvojici mladih ljudi, sa vrlo zdravim pogledom na život, mogu pomoći u realizaciji njihovih planova.
Takodjer, kroz svoju umjetničku karijeru, uvijek sam tražio autentične načine da prezentujem svoj rad. Sa oslikavanjem auta, sa mojim izložbama na ekranima Times Square i velikog ekrana SCC-a, mislim da sam to donekle i uspio. Ovo smatram nastavkom te ideje, jer stotine hiljada konzervi sa mojim radom će biti distribuirano širom Austrije, a ja ću dobiti priliku, da moj rad vidi puno više ljudi, nego sto bih to mogao da uradim npr. organizirajući izložbu.
Projekat je krenuo u javnosti prije par dana, a njihov, prerazigrani instagram akount, sa svakodnevnim novim, zanimljivim, sadržajem možete pratiti:
https://www.instagram.com/feelayoka/
Moj dizajn i konzervu na koju je isti apliciran, koji trebaju da odašilju poruke sreće, možete polgedati ovdje ispod:
Zadovoljstvo mi je predstaviti vam do sada najveći svoj rad. Kada kažem „najveći“, ne mislim samo na veličinu površine koju zauzima, već i na njegovu važnost u mojoj dosadašnjoj karijeri. Jedan od osnovnih ciljeva mog stvaralaštva, kao što sam više puta do sada rekao, jeste da svoje prezime, svoj grad i državu predstavim u najboljem svjetlu i kontekstu, a ni ovaj put to nije bilo drugačije. Bila mi je velika čast biti dijelom ovog projekta i ispuniti svoju želju da nas, Sarajlije i Sarajke, Bosance/ke i Hercegovci/ke, ljudima Evrope predstavim u malo drugačijem svjetlu i ponudim im novu perspektivu od one kroz koju su navikli da nas vide.
Danas je bio najveći dan u mom životu. Danas je moja težnja kao umjetnika dosegla svoj vrhunac. Danas bi mogao još mnogo toga reći, ali ne želim da akcenat bude na mojim riječima, već na mom djelu.
Ipak, za kraj, želim da se zahvalim svim ljudima koji su učestvovali u realizaciji ovog projekta na bilo koji način. Prije svega, hvala Benjaminu Čengiću, koji je krenuo sa mnom na ovaj put i bez kojeg ovaj mural ne bi bio ni ovako ekspresno niti precizno realiziran.
Hvala Nicolasu Wiersu, organizatoru Balkan Trafik Festivala. Hvala Mirandi Sidran, Sanji i Edisu Beganović,Jasni Jelisic Gradu Briselu, Gradonačelniku Brisela Mr. Close-u. Hvala Federici Mogherini koja je zvanično predstavila mural na otvaranju te time dala jednu drugu perspektivu i dimenziju, onu koja nema veze sa umjetnošću samom, ali je zasigurno ogroman čin poštovanja i uvažavanja umjetnosti Balkana.
Hvala vama koji pratite moj rad, koji ste svojom podrškom kroz godine učinili moje ime zvučnim, a koje ću nastaviti koristiti da nas predstavljam u svim budućim pozitivnim i lijepim pričama koje me čekaju u budućnosti.
Duhovno osvještena umjetnost ili Umjetnost duhovne osvještenosti
Metanarativi kao što su istina, Bog i smisao postojanja historijski gledano zaokupljaju mnoge oblasti od
filozofije, religije, psihologije i na kraju umjetnosti. U današnjem vremenu globalnog kapitalizma,
sveprisutnog materijalizma, svijeta lišenog značenja i smisla koji se ogleda u pretjeranom konzumerizmu
i građenju kulta ličnosti, ljudi kao da postaju botovi programirani da ispune određene virtualne koncepte
kako bi na koncu bili prihvaćeni od društva u kojem žive. Glavni cilj izgradnje virtualne persone je biti
zapažen, vrijedan divljenja, obožavan poput totema te na kraju krajeva konzumiran. Jedna od odlika
načina života naše generacije jeste ogromna potreba za stilom i formom, te nemogućnost ukazivanja
pažnje na sadržaj. Iako naizgled diskonektovano društvo, jasno je da u prirodi svakog bića postoji
traganje za smislom. Kao što postajemo ovisni o raznim tehnologijama, tako je čovjek od samog
postojanja bio ovisnik o smislu. Rikardo Druškić kroz ciklus slika “Buđenje svijesti” se pita šta nas je
zapravo navelo na ovaj put, dalje od naše potrage za duhovnosti, autentičnosti i za svojim ja. Radovi
nastaju kao odgovor na ovo pitanje u kojima Druškić preispituje svoje lično iskustvo samo-refleksije i
promišljanje o duhovnoj strani čovjeka, te se bavi konceptima kao što su ljubav i empatija koji su sve
prisutni u njegovom dosadašnjem radu. Iako ovakvo promišljanje za nekoga može biti luksuz u kontekstu
egzistencijalnog preživljavanja, te društvenog konteksta, kao i samo bavljenje umjetnošću, Druškić
vjeruje da povezivanje umjetnosti sa duhovnim kontekstom omogućava prostor u kojem se traga za
odgovorima na pitanja o svrsi našeg postojanja, te se na taj način pruža otpor ka nihilističkom društvu
opsjednutom formom, a ne suštinom. Da li umjetnost zaista nudi prostor u kojem je moguća refleksija i
obnova sopstvenog duha i da li umjetnici mogu biti iscjeliteljska sila koja može osvijestiti usnulo društvo?
Prvobitni začetak ovog ciklusa jeste rad Buđenje svijesti nastao sredinom 2018. godine koji predstavlja
haotično društvo i kolektivnu svijest unutar istog materijalističkog svijeta, otuđenog od duhovne
paradigme. Društvo koje umjetnik karakteriše kao mehanizam koji je zakazao i u nemogućnosti je od
prevelikog haosa da izrodi bilo kakav smisao je predstavljeno kroz horizontalnu perspektivu i služi kao
uvod za dalji razvoj umjetničkog procesa stvaranja, ali i postavlja prvobitno pitanje; na koji način se
odmaći od takvog svijeta? Druškić dalje razvija stvaralački ciklus prelazeći iz vanjskog u unutarnji svijet,
jer vjeruje da promjena svijesti upravo dolazi iznutra. Narednih 11 slika ovog ciklusa predstavljaju
“duhovne autoportrete” koji pokazuju individualni proces kroz koji umjetnik prolazi na putu ka
samospoznaji. Nasuprot prvom radu, koji se bavi problematikom društva predstavljenog horizontalno,
naredni radovi su prostorno-vremenski predstavljeni kroz vertikalnu perspektivu. Razlog ovoj podjeli
jeste umjetnikovo shvatanje dva suprostavljena svijeta: društvo u svom razvoju je viđeno kroz
horizontalno prostornu metaforu, dok je unutrašnje biće i njegov duhovni razvoj predstavljen kroz
vertikalnu kompoziciju. Obje kompozicije predstavljaju putovanje kroz vrijeme i prostor – horizontalno
vrijeme se odnosi na linearnu putanju društva, ono je kolektivno iskustvo; dok vertikalno vrijeme
prevazilazi linearno vrijeme i odnosi se na unutarnju putanju individue u odnosu na to društvo, ono
predstavlja iznenadne trenutke spoznaje u kojima primjećujemo više, osjećamo više, trenutke u kojima
se osjećamo živim.
Kako bi bili u stanju da posmatramo svoje unutrašnje misli i osjećaje moramo pronaći određeno stanje ili
mjesto koje nudi perspektivu potrebnu kako bi prepoznali, te na kraju spoznali sopstveni unutarnji tok
osjećanja. Unutarnje i vanjske dimenzije našeg iskustva reflektuju veći odnos između unutarnje
subjektivnosti i vanjskog fizičkog svijeta u kojem živimo.
Zapravo, samo iz sopstvenog unutarnjeg svijeta pojavna stvarnost postaje određena ili definisana.
Upravo time se autor vodi u stvaranju ovih radova i više nužno ne slika fizički svijet već pojave van ove
sadašnjosti; neobjašnjivi, subjektivni svijet misli, osjećaja i doživljaja koji predstavlja osobni razvoj duha i
sopstvenog potencijala. Kroz vertikalno postavljene radove autor ima namjeru da predstavi svoj put u
potrazi za smislom i shvatanjem sebe, dok se izmjenom boja, obrisnim linijama i različitim isprepletenim
oblicima nalik na astralna tijela naglašava kontinuitet promjena u njegovom unutarnjem svijetu. Ciklus
radova je rađen kombinovanom tehnikom akrilne boje, spreja i olovke. Druškićevo traganje za
odgovorima i spoznajom o sebi, dovodi ga do korištenja različitih tehnika koje za njega u trenutku
najbolje odražavaju stvaralačku imaginaciju koja sama po sebi predstavlja razvoj umjetnikovog duha.
Druškićeva djela su bogata u slojevitosti značenja, gdje inspiracija ne dolazi samo iz duhovnog sistema
vjerovanja, već i iz važnih životnih događaja. Ono što je važno u ovom ciklusu radova jeste otkriće
Druškićeve evolucije umjetničkog stvaranja, gdje njegova snažna znatiželja pokreće duboku ličnu
potragu za duhovnosti u vizualnoj formi.
Ovim radom želim zaokružiti 2018. godinu i poželjeti vam svima sretne nastupajuće praznike.
Također, želim vam se svima zahvaliti na velikoj podršci u ovoj, ali i u prethodnim godinama.
Mom radu, vi, koji pratite moj rad, dajete viši smisao i bez vas, sigurno, intezitet moga rada ne bi bio isti.
Ovo je bila do sada najproduktivnija i najbolja godina za mene. Počeo sam više slikati a manje crtati, i to se na kraju isplatilo sa ovih 11 radova, koje sam izložio u Vijećnici i na koje sam posebno ponosan. Nekako mi se najljepše stvari svake godine dešavaju pri završetku. Ova godina nije bila izuzetak. Pored izložbe u Vijećnici, koju nisam mogao zamisliti ni u najluđim snovima i saradnje sa Mehmed Begić, počeo sam raditi na par inostranih projekata, koje jedva čekam s vama da podijelim. Također, postavka “Buđenje svijesti” će najvjerovatnije u prvih pola godine da otputuje u tri evropska grada, a to je me čini izuzetno zadovoljnim.
U 2019. planiram raditi još većim intezitetom. Prelazim i na veće formate, što znači da će biti manje radova, ali će biti bolji. Još jednom hvala svima i sretni praznici!
Izložba autora Rikarda Druškića, otvorena je večeras u sarajevskoj Vijećnici.
Ciklus trajao je četiri mjeseca, a cilj je bio, kako je Druškić u izjavi za medije rekao, dokazati sebi kako da pobijedi svoju nestrpljivost.
Rikardo Druškić: Svi trebamo tražiti dobrotu u sebi
Rad se bavi “kolektivnom svijesti unutar koje je sam sebe izvukao kao jedinku”, a propituje osjećanja unutar sebe, koja je oslikao u ciklusu.
Te radove je nazvao ‘duhovni autoportreti’: Pogled u sebe – Starh, Preživljavanje, Ljubav prema sebi, Trag za istinom, Pogled u stvarnost, Spreman za promjene, Dobro u meni, Unutarnja kohezija, Spirituals – Nadilaženje materije, Ataraxia – Mirnoća duše i Kolektivna svijest.
“Živimo u svijetu u kojem je kolektivna svijest na jako niskom nivou te u tom smislu je jako teško učiniti velike društvene promjene. Ali ono što mi sigurno možemo da mijenjamo, je stanje lične svijesti, time treba da se bavimo”, poručio je Druškić.
Izloženo je 12 radova koje je autor radio na tehnici mixed media, kombinovana tehnika, većinom je to akril na platno, ali je koristio i sprej, olovku, flomastere, uljane boje.
Najavio je da će izložba ‘Buđenje svijesti’ u februaru sljedeće godine putovati u Beč, a u aprilu i u Bruxelles.
Izložba u sarajevskoj Vijećnici bit će otvorena do 14.januara 2019.godine.
Ovaj rad od danas se zove “Svjetlost “ i govori o vjecitom putu na kojem se nalazimo svi, u potrazi za dobrom.