U Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine sinoć je predstavljena izložba “Buđenje svijesti – buđenje iz izolacije” autora Rikarda Druškića. Kako navode iz muzeja, cilj ove izložbe, pored predstavljanja Druškićevih radova, jeste afirmacija Historijskog muzeja BiH i drugih institucija kulture kojima se smanjio broj publike i korisnika zbog pandemije korornavirusa.

Iz Historijskog muzeja navode kako buđenje svijesti u ovom kontekstu označava i buđenje svijesti građana o kulturi, ali i o važnosti odlaska u kulturne institucije, pogotovo u ovim teškim trenucima. Sav prihod od ulaznica bit će korišten kao pomoć Historijskom muzeju BiH.

Kustosica Historijskog muzeja Elma Hodžič kazala je za AA kako je “Buđenje svijesti, buđenje iz izolacije” naziv humanitarne akcije koju je tokom pandemije pokrenuo umjetnik Rikardo Druškić, s ciljem prikupljanja sredstava za pomoć ugroženim kategorijama stanovništva.

“Drugi aspekt ove izložbe jeste i pomoć muzeju, buđenje muzeja iz izolacije. Odlučili smo se da vrlo dinamičnim bojama Rikarda Druškića ponudimo našoj publici neke nove i drugačije sazdržaje i da na taj način osvijestimo koliko je zapravo važan muzej kao prostor za drušvena buđenja i za liječenje društvenih kriza”, kazala je Hodžić.

Govoreći o djelima autora, dodaje kako se Druškić najčešće bavi apstrakcijom te kako njegov likovni rukopis vrlo specifičan jer se najčešće obraća jednom vrlo širokom emotivnom spektru publike.

“Mi smo se odlučili da izložbu preselimo u muzejski prostor kako bi njegovi radovi u svom fizičkom obliku bili predstavljeni što široj publici i kako bi muzej postao jedan prostor dijaloga susreta i kako bi nam muzej pomogao da se konačno sretnemo i počnemo razgovarati o našim problemima”, kazala je Hodžić i dodala:

“Ciklus koji je Druškić predstavio ovom izložbom pokazuje mnogostrukost emocija i pojava u kojima nam se obznanjuje ljudska priroda – ali i priroda uopćeno. Svaki pokret kao da je zbir mnogobrojnih pokreta. Svaka emocija kao da je kolekcija svih emocija, posložena u valerima, rastvorena u svim potencijalnim gradacijama. Nadamo se da ćemo Druškićevim dinamičnim koloritom privući muzejsku publiku svih generacija”, pojašnjavaju ih Historijskog muzeja BiH.

Kroz izložbu je predstavljena replika jedrilice iz Drugog svjetskog rata koju je Rikardo Druškić oslikao. Replika je kao dio muzejskog mobilijara bila oštećena, a sada je popravljena i pretvorena u umjetničko djelo.

Izložba će biti dostupna publici do kraja juna 2020. Muzej je otvoren svakim danom od 9 do 21 sat.

“Zeleni Čovjek” – Rikardo Druškić 2020

Zeleni Čovjek je legendarno biće koje se prvenstveno tumači kao simbol ponovnog rođenja, a predstavlja ciklus novog rasta koji se javlja svakog proljeća. Zeleni čovjek najčešće je prikazan u skulpturi ili drugom prikazu lica koje je sačinjeno od lišća ili u potpunosti okruženo lišćem.

Za mene, Zeleni Čovjek, u kontextu ovog murala, predstavlja rođenje ekološke svijesti. Mi, nažalost, živimo u jednom od najzagađenijih gradova na svijetu. Sarajevo, ali I mnogi dijelovi BiH, zimi su prezagađeni I vrlo štetni za zdravlje svojih stanovnika. Vrijeme je da se pozabavimo ovim problemima. Elementi murala kao što su; vjetrenjače, solarni paneli, pozivaju na buđenje ekološke svijesti!

Smatram da smo mi, ljudi, glavni pokretači promjena na ovom svijetu. One mogu biti dobre ili loše. Mislim da je glavna promjena ona koja treba da dođe iznutra, na nivou svijesti. Želimo li bolju budućnost ove države? Siguran sam da želimo! U tom slučaju, jako je bitno da se svako od nas, u odnosu na svoje mogućnosti, počne doprinositi svojoj zajednici.

Teme očuvanja okoliša, biodiverziteta, energetske efikasnosti su kod nas jos uvijek poprilično nove, ali su jako važne, jer najveća blaga ove države i planete Zemlje generalno, su upravo prirodna bogatstva. Iz ličnog iskustva, mogu da kažem da mi je život puno ljepši, mirniji a njegovo shvatanje puno dublje od momenta kada sam prirodu prihvatio kao jedan od najbitnijih dijelova svoga bića I svoje svijesti. Ona je živi organizam pun namjera I ona ima svoju svijest, koje smo I mi dio. Moramo shvatiti našu ulogu puno bolje. Čovjek nije vladar prirode, iako se tako ponaša. Mi smo mali dio, jednog velikog organizma. Način na koji se ponašamo prema prirodi je odraz našeg unutrašnjeg, duhovnog stanja. Čovječanstvo je u snu I u velikoj boli. Došao je trenutak, nadam se, da se počnemo buditi!

Sada cu napisati par riječi o samom projektu.

Projekat je realiziran u suradnji sa Via Mediom, UNDP-om I Mašinskim fakultetom iz Sarajeva, a pod pokroviteljstvom Švedske ambasade. Za izradu ovog murala sam dobio 20metara visoki zid, koji se nalazi na zgradi Mašinskog fakulteta, a koji se može vidjeti sa Vilsonovog šetalista. Ovo je do sada moj daleko najveći rad I kada se uzmu svi parametri u obzir, jedan od mojih najvažnijih u dosadašnjem stvaralaštvu. Veliku sreću I veliki ponos osječam što sam svom gradu, nakon dugogodišnje želje, poklonio veliki mural. Ovim putem, Izražavam nadu , da ce u budućnosti, urbane umjetnosti u Sarajevu , biti još puno više nego sada. Urbana umjetnost je sastavni dio svih velikih gradova I savremenih kultura. Također, moram I pomenuti svog prijatelja, dobrog, mladog I perspektivnog čovjeka; Benjamina Čengića, bez kojeg ovaj rad u ovakvom vremenskom roku, ne bi mogao biti moguć. Radili smo pet dana, od jutra do mraka, nekada I po 12 sati, sve kako bi stigli uraditi rad na zadani rok. Vremenski uslovi nisu bili naš saveznik, ali naša radna etika sigurno jeste. Pred Benjaminom je sigurno svijetla budućnost, a grad Sarajevo može biti sretno što ga ima.

Za kraj, jos par riječi.

Moram istaći neizmjernu zahvlanost Bogu, Kosmosu, na prelijepim prilikama, koje neprestano dolaze u moj život. Vrlo često pomislim da sanjam I da bih se ubrzo mogao probuditi. Ipak, oko nas se nalaze I vrlo tamne I zle energije, kojih moramo biti svjesni. Puno je nepravde na ovom svijetu. Jedna od posljednih je ubistvo Georg Floyd-a. George je bio Afroamerikanac, kojeg je američka policija usmrtila korištenjem brutalne sile, za koju nisu imali nijedno opravdanje. Očito je da se radi o rasizmu. U našem društvu nepravde se dešavaju skoro svaki dan. Posljednja od afera, pod nazivom “Srebrena malina“, jako dobro pokazuje, između ostalog, očit nedostatak moralnog kompasa, vladajućih ljudi ove države. Moramo se probudit, pod hitno! Nama je potrebna nova energija, mladi ljudi sa zdravom vizijom budućnosti, neopterećeni nacionalističkim narativima. Moramo raditi na širenju svijesti, svi zajedno, ukoliko želimo zdravo biračko tijelo, koje će u konačnici donijeti bolju budućnost I bolji život za sve nas. Moram biti iskren I reći da nisam optimista po pitanju individualnih sposobnosti da mijenjamo svijet. Mislim da naš fokus treba da bude skromniji, ali puno konkretniji, a tiče se rada na sebi I fokusu na mijenjanju svoje lokalne zajednice. Citirat ću jednog Hinduističkog monaha, koji kaže: “Vaš najveći doprinos čovječanstvu je vaše lično samoostvarenje I prosvjetljenje. Dok uzdižete sebe, vi uzdižete I sve oko vas“. Uvijek govoriti istinu, pomagati onima koji imaju manje od nas, svakodnevno unositi novo znanje, živjeti častan I dostojanstven život, truditi se činiti dobro, svaki dan. To su mali koraci, koji su u konačnici, po meni, prvi preduslov za postavljanje temelja za bolji I pravedniji život na Zemlji.

Hvala svima, po ko zna koji put, koji pratite moj rad.

One love!

Budina učenja o četiri plemenite istine su često poređena sa doktorom koji dijagnosticira bolest i prepisuje lijek.

Danas je izložbu posjetio i ambasador EU Johann Sattler. Akcija za “Pomozi.ba” će trajati još neko vrijeme.  

Ideja za ovaj rad mi je došla nedavno. Vozio sam se u autu, a oko mene su prolazili ljudi, užurbano, svi sa maskama. Te maske su me podsjetile na “Persone“ od Junga.

Persona je metaforički rečeno maska koju stavljamo na sebe kada se nalazimo u društvu. Termin je oblikovao Karl Gust Jung. On kaže da u javnom prostoru čovjek prikazuje pretjeranu verziju sebe, sve kako bi ostavio impresiju na društvo u kojem se nalazi I bio prihvaćen. Kada smo sami, te maske više nisu tu, jer više nemamo koga da zadivimo. Jung također govori o maskama unutar profesija; npr. Od doktora se očekuje da se ponaša sa strpljenjem I empatijom. Svrha Persone je da ugasi sve primitive porive, nagone I osječaje koji su društveno neprihvatljivi. Svaka osoba u manjoj ili većoj mjeri je potčinjena “Personi“. Iz ličnog iskustva mogu da napišem da osoba koja se ne pridržava društveno nametnutih normi I ponašanja često se smatra devijantnom. Nepoštivanjem tih pravila dolazi do kazni, a to je vrlo često izabacivanjem iz grupe. Konkretno, u našem društvu, poželjnom se ne smatra osoba koja govori istinu. Za nju će često reći “budala“ ili “lud“, a zapravo osobe koje na glas govore to što misle, izazivaju osjećaj nesigurnosti kod drugih ljudi. Taj osjećaj proizilazi iz komformiza, koji se ogleda u tome da se većina ljudi druži sa istomišljenicima I odbacuju one koje imaju drugačije stavove od njih. Sada dolazimo do najvećeg problema “Persone“, koji Jung pronalazi u identifikaciji. Problem nastaje kada se osoba identificira sa svojom ulogom, toliko da zaboravi sav osjećaj za sebe I svoj bitak. Kada se to desi, šteta je več učinjena. Individua neće biti u mogućnosti da napravi razliku između sebe I svijeta u kojem živi. Rezultat prevelike identifikacije
sa društvenom ulogom je površna osoba, koja teži komformizmu I previše razmišlja o tome šta će drugi ljudi o njoj pomisliti. Takva osoba ce žrtvovati svoje želje radi želja drugih ljudi, ali ne radi dobra u sebi, vec zbog kukavičluka da se suprostavi I bori za sebe I svoja uvjerenja.
Corona virus nas je sve u vrlo neugodan položaj stavio. Kolektivni strah je sveprisutan, a teme vezane za virus se čine jedino relevantim temama u ovom trenutku. Ljudi su preplašeni. Izlazak je sveden na minimum, a kada se izađe, to je obavezno uz standardnu opremu, barem kod većine, rukavica i maski. Treba biti realan, a to je I Bill Gates nedavno rekao, da ovakav život kakav sada živimo, bez javnih okupljanja, bez socijalizacije, sa zaštitnom opremom, trajat će sve dok se ne pojavi vakcina kao lijek. Dakle, ovo stanje će potrajati, a zaštitna oprema je već postala društvena norma.

Ono sto mene zanima, u okviru ove teme, šta se dešava sa Personom, onog trenutka kada stavimo masku u svom materijalnom obliku? Da li će ovaj period postaviti neke nove društveno prihvatljive norme ponašanja I koje će to biti?

Kao I do svih saznanja do kojih sam dolazio , I odgovor na ovo pitanje sam tražio u sebi. Mislim da stavljanjem maske u fizičkom obliku, Persona nestaje. Maska nam daje jednu vrstu zaštite, gdje svoj identitet sakrivamo, a iz toga I proizilazi nestanak Persone- želje da druge ljude zadivimo. Također, mislim da na kolektivnom nivou u nama je vrlo izražen instikt za preživljavanjem, koji je uzrok preranog susretanja za smrću (Corona; virus koji ubija
čovječanstvo, a za koji još uvijek nema lijeka) najvećeg dijela stanovništva. To će rezultirati puno iskrenijim I nježnijim ponašanjem ljudi. Koliko svako od nas drugačije se nosio sa problemom koji nas je zadesio, vjerujem da se već sada mogu povući kolektivni, bihevijoralni zaključci. Mislim, a u neku ruku osjetim I vidim, da se ljudi sa puno više pažnje, razumijevanja, ljubavi I empatije ponašaju jedni prema drugima. U korijenu svega, mislim da je strah od smrti. Strah da ne izgubimo najdraže, se kroz podsvijest manifestira do svijesti u obliku potrebe za iskazivanjem ljubavi. Iz te ljubavi, nadam se, će proizaći I povratak čovječanstva ka duhovnoj dimenziji, tj. Ponovnom sjedinjenu s Bogom, koji se nalazi u srži svake ljubavi. To će biti prilika da gradimo društvo na, za mene, boljim, čvršćim vrijednostima od onih u kojima smo živjeli. Mislim da u takvom društvu, u kojem će se ljudi povezivati duhovno, a ne materijalno, ljudi će imati manje potrebe da zadive jedni druge. Bit ćemo svjedoci iskrenijih odnosa, koji će rezultirati sa više ljubavi na planeti Zemlji. Dalje, mislim da u takvom stanju kolektivne svijesti, naš odnos prema prirodi bi se drastično promjenio. Shvatili bi da je naša uloga u ovom svijetu puno manja nego što smo je do sada smatrali, a to bi rezultiralo boljim razumijevanjem naše kosmičke svrhe. Sve to bi manifestiralo se kroz osjećaj sinergije I mogučnosti da gradimo bolji svijet, za sve nas. Priznajem, da je ovo jedan utopistički pristup situaciji. Posljedice ove pandemije za mnoge ce biti pogubne, to je već sada jasno. Na nama svima, je velika odgovornost da pomažemo onima u nevolji. Ipak, u svom mraku, ja želim da vidim I nadu za bolje sutra.

Pred kraj 2019. godine uradio sam seriju digitalnih kolaža, koju sam izložio preko Facebook i Instagram profila.To je bila zajednička akcija, interakcija između mene i Vas, dragih ljudi koji prate moj rad, u kojoj smo zajedno skupili preko 1330KM. Tada sam prvi put shvatio kako materijalizovati potencijal koji imam kroz velikih broj ljudi koji me prate na društvenim mrežama. Većina je jedva dočekala da se uključi. Oni koji nisu mogli da kupe rad, a htjeli su da pomognu, šerovali su post. Na kraju, ponavljam, smo svi zajedno, skupili jednu nimalo bezazlenu cifru, te novogodišnje praznike, onima kojima je to bilo najpotrebnije, učinili lagodnjim. Tada sam već imao u planu da to bude jedna vrsta novogodišnje tradicije – i ove godine imao u planu nešto slično ponoviti, samo na jednom većem nivou, gdje bih uključio i druge umjetnike i umjetnice. Nažalost, unutarnja potreba za realizacijom ovog projekta ove godine je došla ranije. Korona virus je probleme BH drustva povećao, čineći ih jos transparentnijim nego prije. Mi, nazalost, zivimo u državi gdje su ljudske potrebe često zanemarene. Veliki je broj nasih sugrađana I sugrađanki koji nemaju osnove uslove za život. Tim ljudima je potrebna pomoć, a ta pomoć je nasa moralna dužnost. Puno je dobrote u svakome od nas, samo zaneseni ličnim problemima, često se ne osvrćemo na druge, što nikako ne znači da smo loši. To je suština ove izložbe. Ona će, nadam se, probuditi dobrotu koja se nalazi u svakome od nas. Budenje svijesti! Svi smo mi prije svega ljudi, sakriveni ispod hiljade zidova samoodbrane, živimo u strahu, ali svima nama je potrebna, ljubav, pažnja I zaštita. Zato smatram, da osnovne promjene koje trebaju da se dese su one, rekao bih na ljudskom nivou: moramo biti bolji ljudi, prema sebi I prema drugima.

Ovo je moje drugo učešće na Balkan Traffik festivalu. Ove godine imamo digitalno izdanje festivala, zbog svima već poznatih razloga. Za Balkan Traffik 2020 sam naslikao svoj rad “Brake Free From The Collective Dream“. Pored mene, tu je još nekoliko umjetnika iz BiH. Izuzetno smatram važnim ne samo ovaj projekat, već i sve ostale koji se dešavaju sa vrijeme ove globalne krize. Drago mi je vidjeti kolege umjetnike koji rade s nikad više žara, rekao bih, ujedinjeni univerzalnim životnim vrijednostima, koje kroz medij umjetnosti iskazuju.

“Buđenje svijesti“ – Rikardo Druskic 2020

Jednosatni live iz dva dijela, u suradnji sa Galerijom Brodac, možete pogledati na linkovima ispod:
https://m.facebook.com/events/658375735003102?view=permalink&id=661538411353501
https://m.facebook.com/events/658375735003102?view=permalink&id=661558924684783

Moje se navike dolaskom Corona virusa nisu puno promjenile. Kao i do sad, najveći dio vremena provodim kući. To su mi uz igranje-gledanje fudbala (Željezničar) i odlaske u prirodu najljepši trenuci. Tada se mogu suštinski posvetiti sebi i razvijanju svojih ideja i interesovanja. Znam da je mnogima teško palo to što moramo biti zatvoreni u svojim domovima. Kolektivna panika se osjeti u zraku. Svake sekunde nas bombarduju sa novim, još lošijim, podacima o virusu, a kraj se ne nazire, naprotiv, može se sa popriličnom sigurnošću reći da je ovo tek početak pandemije. Ipak, u svom crnilu, ovo smatram idealnom prilikom da se zapitamo, kako na kolektivnom, tako i na individualnom nivou o životu kakav je bio prije i kakav treba da bude u budućnosti. Nisam siguran koliko je citat španjolske doktorice, koja pominje platu Kristijana Ronalda, u konktextu nonsensa njegove važnosti za covječanstvo tačan, ali mislim da jasno pokazuje pogrešan sistem vrijednosti koje je kapitalizam nametnuo. Ovo vrijeme možemo iskoristiti za povratak sebi, jer mislim da se savremeni čovjek od svega udaljio, ali najviše od sebe. Čovjek koji uživa u samoći nikada nije sam. Svi važni, životni odgovori koji nas zanimaju, nalaze se u nama. Savremeni život je prebrz, čovjek nema prostora da stane i pogleda unutra. Ovo smatram idealnom prilikom da individualnim radom dignemo kolektivnu svijest na viši nivo. Potres u Zagrebu je tragičan, ali pljesak podrške u Beogradu za Zagrebčane i Hrvatsku budi nadu. Poetično je, kako sam neki dan negdje pročitao, da je Zemlja prodisala, onog trenutka kada se Corona virus pojavio. Svi smo povezani; ljudi, żivotinje, priroda, kamenje, svemir. Ne mogu da ne vidim i ulogu nas, ljudi, u ovom svemu. Kada pogledam kako se odnosimo prema prirodi, jedni prema drugima i u konačnici prema sebi, mislim da je ovo realna kozmička kazna, iz koje ćemo, nadam se, izaći kao bolji ljudi i bolje čovječanstvo.