Rikardo Druškić izložio “Omaž prošlosti” u Kutchi
Samostalna izložba radova Rikarda Druškića pod nazivom “Omaž prošlosti” otvorena je večeras u concept storeu Kutcha.
“Omaž prošlosti” Druškićeva je interpretacija deset kultnih umjetničkih djela. Ideja je nastala prije dvije godine kada je kroz svojevrstan omaž reinterpretirao najpoznatiji rad svog omiljenog umjetnika Hyeronimusa Boscha “Vrt ovozemaljskih užitaka”.
Pored ovog djela, posjetioci su mogli uživati u zanimljivoj postavci Druškićeve reinterpretacije djela poput “Riba u zraku” Ivana Generalića, “Suncokreti” Van Gogha ili Botticellijeve “Rođenje Venere”.
Izložba ostaje u Kutchi do 31. decembra.
Berlin mi je pored Sarajeva najveća inspiracija
Njegovi radovi se mogu vidjeti na ekranima čuvenog njujorškog Times Square-u ili u Centru za digitalnu umjetnost u Los Angelesu.U Sarajevu, Mostaru, Konjicu, Cazinu mnogi poznaju umjetnost Rikarda Druškića, prije svega njegove murale, zidne slike, koje su nastajale u okviru različitih uličnih festivala. Ovaj 27-godišnji umjetnik koji je rođen u Zagrebu, cijeli svoj život je proveo u Sarajevu. Ono mu je, kaže najveća inspiracija, a nakon njega slijedi Berlin. Njemački glavni grad ga je, dodaje, uvijek posebno fascinirao, zbog svoje istorije, prije svega zbog Berlinskog zida koji je djelimično bio jedan dugački mural. Stoga mu je životna želja bila da svoju prvu samostalnu izložbu van granica Bosne i Hercegovine organizuje u njemačkom glavnom gradu. I ta mu se želja napokon ispunila. U galeriji Mainoeuvre u berlinskoj četvrti Schoeneberg berlinska publika može do 11. januara iduće godine vidjeti njegovih 35 djela.
Galeriju Mainoeuvre i njenog vlasnika Zorana upoznao savim slučajno
Da postoje neke sudbinske, kosmičke veze, u to je Rikardo Druškić, sasvim siguran. Kada je u maju mjesecu boravio u Berlinu, tražio je izložbeni prostor koji bi bio „pravi okvir” njegovim radovima. Kada je prolazio pored prostorija galerije Mainoeuvre bio je oduševljen. Zapisao je E-mail adresu galeriste i poslao mu poruku u kojoj se predstavio i izrazio želju da upravo tu postavi svoju prvu međunarodnu samostalnu izložbu. Odgovor je došao brzo, u potpisu Zoran Stevanović. Umjetnik, rođen 1979. godine u Zürichu, kao dijete gastarbajtera porijeklom iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, je prije sedam godina doselio u Berlin i nedavno i sam ostvario svoj životni san, otvaranjem galerije koja je ujedno i centar za različite druge performanse. Stevanović je otišao u Sarajevo, vidio radove Rikarda Druškića i odlučio da ih postavi u Berlinu.
Berlinska publika fascinirana „intrigantnom jednostavnošću” izloženih slika
Druškovićevi radovi odišu farbama, neobičnim razigranim motivima i na prvi pogled izgledaju skoro naivno. To je njegov cilj, objašnjava harizmatični Sarajlija, njegovo bavljenje umjetnošću je također počelo naivno, na školskim časovima, na kojima je iz dosade počeo crtati neke izmišljene likove, plodove njegove djetinjske mašte. Tvrdi da se rodio umjetnikom i da je bilo samo pitanje vremena kada će to i postati. Međunarodni uspjeh ovog autodidaktika, Rikardo Druškić naime nikada nije pohađao akademiju, pokazuju da je imao pravo. Druškić je dosada, u sklopu grupnih izložbi, izlagao u New Yorku, Miamiu, Los Angelesu te u Taiwanu. Nosilac je međunarodnih priznanja, između ostalog i prvog mjesta u kategoriji apstraktnih umjetnika na internacionalnom takmičenju vizualne umjetnosti Art.Competition.net.
Globalna platforma za promociju savremene umjetnosti see.me je odlučila da njegova dva rada prikazuje na uličnim ekranima čuvenog njujorškog trga Time Square-a, a britanski Guardian ga u tekstu o Sarajevu, ocjenjuje „najboljim domaćim modernim mladim umjetnikom “.
Pohvale mu laskaju ali zna da mora još mnogo da uči
Neki kritičari u radovima Rikarda Druškića prepoznaju uticaje Paula Kleea ili kubiste Pabla Picassa, no Rikardo kaže da on sam najviše voli Hyernomusa Boscha, čuvenog holandskog slikara renesanse. Reinterpretacija njegovog najpoznatijeg djela „Vrt ovozemaljske naslade” ga je inspirisala da naslika i neke svoje verzije drugih slika od istorijskog značaja . No, najviše vole te nekakve dječje motive, njihovu naivnost i iskrenost. Mladi sarajevski ilustrator i slikar stoga rado citira i njemačkog filozofa i psihoanalitičara Ericha Fromma te kaže da je „on sam svoje dijete u sebi i zadržao”. Stoga voli i da radi sa djecom i za djecu, između ostalog je ilustrirao za prvi Mali MESS, program za djecu uglednog međunarodnog pozorišnog festivala . Svoju intrigantnu jednostavnost će, ističe, i dalje njegovati. Nakon izložbe u Berlinu, planira još dvije međunarodne izložbe, u Italiji i Portugalu.
Rikardo Druškić: Omaž umjetničkim djelima koja predstavljaju vječnu inspiraciju
U stalnoj potrazi za inspiracijom i želji za projenama u svome radu, umjetniku Rikardu Druškiću se nanovo javila ideja o kojoj je odavno promišljao. Prije dvije godine uradio je rad, koji je bio svojevrsni omaž njegovom omiljenom umjetniku Hyeronimusu Boschu i njegovom avangardnom, te najpoznatijem djelu Vrt ovozemaljskih užitaka. Omaž kojem je pristupio sa dosta pažnje je nastajao iz ‘sebične’ potrebe da interpretira djelo koje je na njega ostavilo nevjerovatan dojam i u kojem je iznova pronalazio inspiraciju za prostor, boje, planove i kompozicije. Nakon završetka rada, zadovoljan cjelokupnim rezultatom, nastavlja promišljati o ovakvom načinu rada i šta ono zapravo predstavlja njemu samom, ali i njegovoj okolini.
Ideja i promišljanja su živjele u meni, ali kako je vrijeme prolazilo pojavljivale su se kroz povremena sjećanja, sve do sada. Naime, vjerujem da je cjelokupno promišljanje nesvjesno sazrijevalo u meni da bi se ispoljilo kroz nevjerovatan fokus i jasnoću upravo sada, kada i počinjem da istražujem i ilustrujem radove drugih autora sa historijskim značajem u vizuelnoj umjetnosti. Serija radova se svodi na deset odabranih dijela. Unutar procesa rada, društveni kontekst koji nije nužno u prvom planu u mojim radovima, počinje da se ispoljava u vidu pitanja zašto? i kome? Kako sam i sam sazrijevao kroz život, počeo sam shvatati važnost pojma prošlosti, ali i njenog učinka na svakodnevni život, te u kojoj mjeri je upravo ona parametar za sadašnjost i uputa za budućnost. Namjera u ovoj seriji radova jeste da kroz svoj stil navedem posmatrača da prepozna orginalno djelo. U današnjem okruženju, gdje pažnja se svodi na minimum i samim time dobija na cijeni, ukoliko moji radovi uspiju donijeti određenu vrstu osvježenja posmatraču i zaustaviti ga na nekoliko minuta u igri proučavanja orginala i kopije kao zasebnih jedinstvenih djela, te promišljanju i doživljaju istih, moj cilj je ispunjen. On nije grandiozan u smislu da želim mijenjati svijet, već želim probuditi pažnju, emociju ili igru misli kroz imaginarni svijet, koji nije nužno ozbiljan i težak kao ovaj naš u kojem bivamo, kaže Rikardo.