Sve moje želje sa kraja prošle godine ostvarile su se. Porodica je živa I zdrava. Konekcija sa duhovnom stranom je kakva želim da bude; intimna I lična, ali nikad veća. Moja umjetnost je svakim danom sve bolja I bolja. Ovo je bila godina u kojoj sam dobio priliku da se formi murala konačno puno više posvetim, a razultat toga jeste 5 velikih radova koje sam oslikao u 5 različitih BH gradova. Ja sam bolji čovjek; prvo prema sebi, pa prema drugima. Moja ovozemaljska svrha mi je u ovoj godini postala jasnija. Nju sam pronašao radeći projekat “Buđenje svijesti“ sa početka pandemije. Našao sam konkretan način kako mogu činiti veće dobro. Posebno mi se u toj ideji dopada njen koncept. On dopušta svakom čovjeku da se u isti uključi I osjeti se dobro jer u konačnici zna da je uradio pravu stvar; pomogao onima koji imaju manje od njega. Mislim da to moramo raditi svi, to je naša ovozemaljska dužnost. Također, jedna od mojih intimnih želja, koju nisam ni sa kim dijelio, jeste bila da se više otvorim prema ljudima. Posljedica toga su nove energije u mom životu, od kojih su nekolicina postali dio moje svakodnevnice, moji prijatelji.

Puno toga u našim životima ovisi o nama. Većina mladih ljudi je prepuštena fatalizmu, bez da su toga I svjesni. Vjerujem da kreiramo sopstvenu stvarnost svakodnevno, odlukama koje donosimo. Najveći problem je, kako mogu primjetiti, što ljudi neće da se žrtvuju. Neće da žrtvuju sadašnjost, kako bi budućnost bila bolja. Ironija toga jeste nekvalitet sadašnjosti u kojoj se nalaze. Ljudi biraju alkohol, površna druženja, biraju da tračaju I sude o drugim životima iz straha da pogledaju u sopstveni. Ne mogu pričati dalje od Sarajeva, ali ovdje sam odrastao i znam koliko je nezadoljstva u ljudima. Sarajlije su pravi “hejteri“. Nema tu lične krivice u mojim očima. Jasno je meni da smo mi kao društvo i kao država na dnu. Iz toga I prozilazi taj filter kroz koji ljudi gledaju na svoje okruženje. Nažalost, ovdje velika većina bira da traži nešto loše u drugom, umjesto da uradi nešto konkretno za sebe. Tužna je činjenica što ne znaju da sve loše što vide u drugima su njihove projekcije sopstvenih mana I nedostataka.

Šta želim reći?

Želim reći da život moze biti ljepši, može imati dublji smisao. Taj smisao se nalazi u nama I nigdje drugo. Moja najveća želja za novu godinu jeste da svi moji prijatelji koji su mi govorili sa koliko težine I tereta žive, pronađu svoj put. Nemamo svi iste mogućnosti. Ja ne mogu nikada raditi stvari koje radi Elon Musk, ali svi imamo svoj potencijal. Ukoliko želimo ostvariti taj potencijal, ukoliko želimo raditi na soptvenoj individuaciji, onda se moramo odmaći od grupnog identiteta, od tribalizma i pozabaviti se sobom. Moramo uzeti teret u sadašnjosti, kako bi budućnost bila smislenija I bolja . Objektivno, živimo u daleko najboljem trenutku u historiji čovjecanstva. Najveći razlog tome su industrijska revolucija, tehnološka otkrića I rekao bih internet. Čovjek iz niže srednje klase u Evropi ima bolje osnovne uslove za život nego kraljevska porodica iz 17. stoljeća. Jedno je sigurno, progres je ogroman I očit, a mjesta za napredak još uvijek ima puno. Savremeni život nam to omogućuje. Sva znanja iz prošlosti, sve misli velikih umova su nam na dohvat ruke. Mi smo prva generacija koja to za sebe može da kaže.

Niko nam ne brani da svaki dan provedemo sat vremena čitajući, plus dodatni sat da provedemo istraživajući internet sa temama koje su bitne I korisne. Niko nam ne brani da se bavimo sportom, da pokušavamo što zdravije jesti, da meditiramo ili radimo Yogu. Ovdje ljudima generalno fali discipline. Pogledajte šta je disciplina donijela Njemackoj, nordijskim zemljama, Kini ili Japanu. Jako male stvari na dnevnoj bazi kada se implementiraju, na godišnjem nivou mogu učiniti veliku razliku. Tako napredak I počinje; malim zadacima čije nam obavljanje daje sigurnost za sljedeće koji će biti veći I važniji nego prethodni. Ne može se odjednom život promijeniti.

Za kraj, zahvalio bih se, prvo Bogu, što je uvijek uz mene I daje mi snagu, pravac I svjetlost na tom pravcu. Sretan sam I ponizan kada pogledam koliko prelijepih trenutaka je bilo I u ovoj, prečudno-kolektivno lošoj 2020 godini. Hvala mojoj porodici I mojim prijateljima što su uz mene, što trpe često moj jako težak temperament I intezivnu osobnost. Hvala svima vama koji pratite moj rad, čitate moje postove, dijelite ih, komentarišete. Sretan sam što se osjećam kao da ne slikam samo zbog sebe, već imam osjećaj odgovornosti I prema vama, svom gradu I svojoj države.