“Druga plemenita istina“ –
Druga plemenita istina u Budizmu uči nas tome da je uzrok patnje u životu pohlepa. Prava riječ iz ranih budističkih spisa je “Tanha“ a ta riječ tačnije prevedena znači žed ili žudnja. U stalnoj smo potrazi za srećom, koju tražimo izvan sebe, u stvarima, ljudima, od kojih očekujemo da nas usreće. Nema veze koliko se trudili, nikada nećemo biti zadovoljni. Druga plemenita istina ne govori da se moramo odreći svega što volimo da bi pronasli sreću. Istina je mnogo suptilnija. Naša privrženost našim željama je ono sto nas unesrečuje. Buda je učio da ova žed dolazi iz neznanja o sebi. Prolazimo kroz život tako sto grabimo jednu stvar za drugom, sve to da bi dobili osjećaj sigurnosti u vezi nas samih. Vežemo se ne samo za fizičke stvari, vec i za ideje i mišljenja o, sve kako bi bili prihvaćeni od strane drugih. Onda kada vidimo da se život prema nama ne ophodi kako mi želimo postajemo frustrirani. Budistička praksa donosi radikalne promjene u našem pogledu na život. Naša tendencija da dijelimo univerzum na `Ja ` i `sve ostalo` polako počinje da se mijenja. Vremenom, osoba koja se bavi budističkom praksom počinje više da uživa u životnim iskustvima bez predrasuda, manipulacije, ili bilo kojih drugih mentalnih barijera koje kreiramo izmedju nas samih i onoga sto je objektivna stvarnost. Budina učenja o karmi i ponovnom rodjenju su usko povezana sa Drugom plemenitom istinom.
Na platnu je moje vidjenje savremenog, oholog, nezasitog, čovjeka.
