Ovim radom želim zaokružiti 2018. godinu i poželjeti vam svima sretne nastupajuće praznike

January 11, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /
49136586_10156777181661203_3400687381928476672_n

Ovim radom želim zaokružiti 2018. godinu i poželjeti vam svima sretne nastupajuće praznike.

Također, želim vam se svima zahvaliti na velikoj podršci u ovoj, ali i u prethodnim godinama.
Mom radu, vi, koji pratite moj rad, dajete viši smisao i bez vas, sigurno, intezitet moga rada ne bi bio isti.
Ovo je bila do sada najproduktivnija i najbolja godina za mene. Počeo sam više slikati a manje crtati, i to se na kraju isplatilo sa ovih 11 radova, koje sam izložio u Vijećnici i na koje sam posebno ponosan. Nekako mi se najljepše stvari svake godine dešavaju pri završetku. Ova godina nije bila izuzetak. Pored izložbe u Vijećnici, koju nisam mogao zamisliti ni u najluđim snovima i saradnje sa Mehmed Begić, počeo sam raditi na par inostranih projekata, koje jedva čekam s vama da podijelim. Također, postavka “Buđenje svijesti” će najvjerovatnije u prvih pola godine da otputuje u tri evropska grada, a to je me čini izuzetno zadovoljnim.

U 2019. planiram raditi još većim intezitetom. Prelazim i na veće formate, što znači da će biti manje radova, ali će biti bolji. Još jednom hvala svima i sretni praznici!

 

 

49136586_10156777181661203_3400687381928476672_n

 

“Buđenje svijesti”

January 11, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /
48405187_10156755079336203_3297617602867625984_o

Izložba autora Rikarda Druškića, otvorena je večeras u sarajevskoj Vijećnici.

Ciklus trajao je četiri mjeseca, a cilj je bio, kako je Druškić u izjavi za medije rekao, dokazati sebi kako da pobijedi svoju nestrpljivost.

Rikardo Druškić: Svi trebamo tražiti dobrotu u sebi

Rad se bavi “kolektivnom svijesti unutar koje je sam sebe izvukao kao jedinku”, a propituje osjećanja unutar sebe, koja je oslikao u ciklusu.

Te radove je nazvao ‘duhovni autoportreti’: Pogled u sebe – Starh, Preživljavanje, Ljubav prema sebi, Trag za istinom, Pogled u stvarnost, Spreman za promjene, Dobro u meni, Unutarnja kohezija, Spirituals – Nadilaženje materije, Ataraxia – Mirnoća duše i Kolektivna svijest.

Živimo u svijetu u kojem je kolektivna svijest na jako niskom nivou te u tom smislu je jako teško učiniti velike društvene promjene. Ali ono što mi sigurno možemo da mijenjamo, je stanje lične svijesti, time treba da se bavimo”, poručio je Druškić.

Izloženo je 12 radova koje je autor radio na tehnici mixed media, kombinovana tehnika, većinom je to akril na platno, ali je koristio i sprej, olovku, flomastere, uljane boje.

Najavio je da će izložba ‘Buđenje svijesti’ u februaru sljedeće godine putovati u Beč, a u aprilu i u Bruxelles.

Izložba u sarajevskoj Vijećnici bit će otvorena do 14.januara 2019.godine.

48272972_10156755080236203_316394740159348736_o 48275824_10156755079966203_2804430043026030592_o 48191361_10156755079796203_4690595945023275008_o 48360815_10156755079636203_1881075184635478016_o 48371463_10156755079386203_2487249787707981824_o 48405187_10156755079336203_3297617602867625984_o 48361017_10156755079306203_965559431834107904_o

“Svjetlost“

January 11, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /
45071943_10156654281046203_187831177690742784_o

Ovaj rad od danas se zove “Svjetlost “ i govori o vjecitom putu na kojem se nalazimo svi, u potrazi za dobrom.45071943_10156654281046203_187831177690742784_o

Balkan Traffik

January 10, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /
b

Festival koji se odrzava u Briselu, a ciji je cilj promocija kulturne bastine Jugoistocne Evrope, zove se “BALKAN TRAFIK“.

Ovo je prvi od moja tri prijedloga, istog crteza, ali razlicite atmosfere postignute bojom, za plakat “Balkan Trafik-a“.

Tema plakata je BALKAN.

 

b3 b2 b

” Buđenje svijesti”

January 10, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /
izlozba1

 

izlozba1

Mnogi dijele mišljenje da je Rikardo Druškić jedna od trenutno najzanimljivijih ličnosti na likovnoj sceni Bosne i Hercegovine i šire.

Svojom dvodimenzionalnom igrom linija koje  tvore karakteristične stilizirane likove, svojim živim bojama i razigranošću kompozicije, ovaj mladi sarajevski slikar osvaja publiku.  Njegovi radovi ne iscrpljuju se samo na platnima, vidjeti ga možemo i u javnom prostoru, na muralima koji krase Sarajevo i druge gradove. U njegovoj likovnisti i pojavnosti ima nešto od Keitha Harringa, mada za inspiraciju često uzima Hieronzmusa Boscha i druge klasike. Ovaj umjetnik zanimljiv je i zato što iza sebe nema formalno umjetničko obrazovanje, nije član umjetničkih kolektiva i na sceni djeluje samostalno. Ipak,  izlagao je u Evropi, Americi, a njegove ilustracije krase mnoge privatne i poslovne prostore.

Rikardo je umjetnik koji mnogo radi, jedan od onih čije su ruke i odjeća najčešće umrljane bojama. Publika ga prati putem Facebooka, gdje veoma često, ponekad i svakodnevno, postavi neko od svojih novih djela i aktivno komunicira s publikom.

Sve što smo do sada napisali upućuje da se radi o izuzetnom umjetniku, te je potpuno očekivano da u rodnom gradu, u mjesecu decembru, kada su proslave i progodni događaji na vrhuncu, Rikardo Druškić otvori svoju samostalnu izložbu. Ne bilo gdje, već u reprezentativnijem izložbenom prostoru – gradskoj Vijećnici.

Izložba će biti otvorena  u petak 14. decembra u 19,00, a na njoj ćemo vidjeti do sada neobjavljene radove. 

Ekskluzivno za Radiosarajevo.ba, ovaj umjetnik govori o svojoj umjetnosti i razlozima za pokretanje izložbe “Buđenje svijesti”.

Radiosarajevo.ba: Kada kažemo „izložba u Vijećnici“ to zvuči nekako oficijelno, prigodno, kao dugo očekivano društveno priznanje. Osjećate li se tako?

Rikardo Druškić: Osjećam veliki ponos unutar svoga bića. Iz tog razloga sam ovom projektu pristupio sa nikad više fokusa i pažnje . Radovi koje ću izložiti u Vijećnici su sigurno do sada moji najzreliji i najbolji radovi. Sve to mi daje za pravo da mislim da sam na pravom putu, te me tjera da radim još više i bolje.

Radiosarajevo.ba: Vaš rad Buđenje Svijesti koji ste objavili u avgustu ove godine, okosnica je oko koje je nastala izložba. Radi se o slici koja je dugačka 6 metara. Najprije nam recite kako i zašto je nastao ovaj rad i šta njime poručujete.

Rikardo Druškić: Rad je nastao kao plod dvije želje koje sam imao za sebe u odnosu na umjetnost koju stvaram, kako bih je učinio boljom. Pitao sam sebe “Koje su tvoje mane”. Prva mana je bila nestrpljivost, dok je druga puno i bitnija, nedovoljno društvene angažiranosti kroz rad. Rad Buđenje svijesti je nastajao kroz proces od dva mjeseca. Nastao je kao plod ličnog bunta u odnosu na situaciju u društvu u kojoj se nalazimo. Bavio sam se pitanjem individualne unutar kolektivne svijesti. Došao sam do zaključka da je prvi preduslov za promjenu kolektivne svijesti rad na sebi. Buđenje svijesti predstavlja sistem u kojem živimo – zamršen, zapetljan, komplikovan, težak za shvatiti i za iz njega izaći. Raznim simbolima pokušao sam opisati ne samo sam sistem, već i čovjekovo stanje uma i svijesti dok unutar istog živi.

Rikardo Druškić - undefined

Foto: Nedim Grabovica / Radiosarajevo.ba: Rikardo Druškić

Radiosarajevo.ba: Kako je dalje tekao proces pripremanja izložbe? Kako je ona koncipirana?

Rikardo Druškić: Mjesec dana nakon sto sam zavrsio Buđenje svijesti  dobio sam poziv da dođem na sastanak u Vijećnicu. Imao sam veliku tremu, ali sam jedva čekao taj trenutak. Na sastanku su me dočekali direktor JP Sarajevo Esad Tanović, te Tarik Hamzić, čija je bila ideja da mene pozovu da izlažem u Vijećnici, te Meliha Redžić koja će biti zadužena za organizaciju izlozbe. Odmah mi je bilo jasno da će ovo biti najozbiljniji projekat na kojem sam do sada radio. Na prvom sastanku dogovor je bio da na sljedeći dođem s idejom i konceptom. Tada sam shvatio da bi rad Buđenje svijesti  trebao biti koncept izložbe.

Narednih 11 slika ovog ciklusa predstavljaju „duhovne autoportrete” koji pokazuju individualni proces kroz koji prolazim na putu ka samospoznaji na temu buđenja svijesti.

Radiosarajevo.ba:  Čitajući prateći tekst uz izložbu, saznajemo da u značenju prikazanih radova veliki značaj ima forma – horizontalna i vertikalna. Možete li dati više detalja i obrazložiti zašto je tako?

Radiosarajevo.ba:   Prvi rad je postavljen horizontalno. On predstavlja fizički, vanjski svijet, pokazuje društvo kao sistem koji je zakazao. U daljem radu prelazim iz vanjskog u unutarnji svijet, te radovi prelaze iz horizontalnog u vertikalni položaj. Razlog tome je što sam izdvojio sebe kao jedinku iz društva, te se bavio osjećajima, saznjanjima unutar sebe. Te radove sam nazvao “duhovnim autoportetima” i logično mi je bilo da ih pozicioniram vertikalno kako bih napravio razliku između vanjskog i unutrašnjeg, materijalnog i duhovnog.

Radiosarajevo.ba:  Svojim radom nam poručujete da u ovom svijetu koji se doima kao bezizlazni haos ne smijemo odustati, da svako treba krenuti od sebe i tražiti dobrotu.Ne zvuči suviše teško, ali da li je uistinu tako u praksi? Da li se u svojoj svakodnevici više susrećete s dobrotom ili sa razočarenjima u pogledu okoline?

Rikardo Druškić:  Naše drustvo, kao i svako drugo unutar kojeg je siromaštvo svakodnevnica, plodno je tlo za lošu energiju. Teško je biti dobar čovjek kada nemaš sredstava za osnovnu egzistenciju. Prehraniti porodicu, ili ako si u mlađim godinama a nemaš za popiti kafu, to ne može biti dobro za razvitak ličnosti. Takođe, danas se živi nenormalno brzo, zapadni stil života. Mišljenja sam da tu nema sreće. Sreća je pojam mira, a mir je na Istoku. To je stanje uma koje je potpuno suprotstavljeno zapadnim vrijednostima koje nam se ovdje kao normalne nameću. Istražujući ovu temu za izložbu, i sam sam puno napredovao i došao do nekih saznanja koje prije nisam imao. Ja imam sreću, svjestan sam toga, da mogu da radim i živim lijepo od svoga posla. Neko će reci “Pa lako je njemu pričati o traženju dobra”. Možda to i jeste tačno, ali šta nam drugo onda preostaje? Energija među mladim ljudima, onima koji  me najviše i okružuju, za mene lično je poraz. Poraz sistema i društva. Zato se svi zajedno trebamo boriti protiv zla. A kako drugačije se boriti protiv zla nego dobrim?

Radiosarajevo.ba: Neosporno je da vaša djela komuniciraju s publikom, a imamo priliku saznati šta vi želite njima poručiti. Ali zanima nas i šta publika, vaši poklonici, u njima iščitavaju. Kakav je feedback od strane publike? Šta je to što ih privuče vašem radu?

Rikardo Druškić:  Šta moja publika u mojim radovima vidi, to nisam siguran. Vide nešto s čime se mogu poistovjetiti, to je sigurno. To je prvi preduslov. Takođe, ljudi vole kada vide da neko nešto radi strastveno. Ja se umjetnošću bavim strastveno. To me pokreće i mome životu daje smisao. Moj radni dan traje od buđenja do momenta  kada zaspim. Naravno da ne provedem čitav dan slikajući ili crtajući, ali čitav dan sam posvećen razmišljanju o trenutnim i budućim projektima i kako da budem bolji. Ono što ljudi ne znaju su posljedice takvog pristupa, a to je nedostatak socijalnog života, a i česte situacije kada ispaštaju moji najbliži. Ali to je cijena mog uspjeha koju svjesno plaćam.

Rikardo Druškić - undefined

Foto: Nedim Grabovica / Radiosarajevo.ba: Rikardo Druškić

Radiosarajevo.ba: Razgovarali smo prije godinu dana, uoči vaše izložbe u Berlinu i tada smo došli do zaključka da je vaša stvaralačka energija neiscrpna, da kvantitet vaših radova mnoge začuđuje. Vi ste tada rekli da je kvantitet neizbježan ukoliko želimo ostvariti kvalitet. Da li se u međuvremenu promijenio vaš stav?

Rikardo Druškić: Moj stav prema kvantitetu se nije promjenio. I dalje radim svakodnevno. I ovo će biti moja do sada najproduktivnija godina. Kako drugačije napredovati nego konstantnim radom? Ipak moram biti iskren i reći da za predstojeću 2019. godinu planiram raditi puno veće formate, što će rezultirati time da će radova biti manje, ali bit će puno bolji. Također,  trudim se ne postavljati sebe kao parametar kada donosim sud o dešavanjima izvan sebe, već pokušavam biti što objektivniji i pošteniji.  Svaki umjetnik i umjetnica imaju svoj način rada, i ukoliko su u tome iskreni i predani, mislim da tu nema problema.

Radiosarajevo.ba: Osim u galerijama i brojnim interijerima, vaše radove možemo gledati i na muralima, ne samo u Sarajevu. Ljetos smo bili svjedoci pokušaja gradskih i kantonalnih vlasti da se obračunaju s „vizuanim zagađenjem grada“, krenuvši od grafita. Kako gledate na to?

Rikardo Druškić: Mislim da potpisima i ličnoj promociji nije mjesto na zgradama od javnog značaja. Otkud uopšte nekom pravo da dođe, uzme sprej i po nečijoj imovini, nečemu što njemu ili njoj ne pripada,  se poptisuje? To nije umjetnost. Ali, moramo uzeti širu sliku kako bi situaciju shvatili objektivnije. Možda takve radnje nisu umjetnost, ali sigurno jesu plod mladalačkog bunta,  koji se iskren. Ti potpisi su posljedica, nikako uzrok. Svakako se u posljednje vrijeme trudim da shvatam,  a da ne osuđujem i  mislim da bi svi trebali tako  raditi. Murala u Sarajevu skoro da i nema. Generalno mislim da Sarajevo ima puno veće probleme od vizualnog zagađenja.

Radiosarajevo.ba: Vaši radovi imaju brojne poklonike, što se vidi ne samo na društvenim mrežama, već i u stvarnom životu. Želim reći – prisutni ste i vidljivi. Koliko je truda potrebno da bi se to postiglo?

Rikardo Druškić: Ljudi kada vide jednu uspješnu osobu (ovdje ne pričam o sebi), oni vide samo ono površno što s time ide. Siguran sam da velika većina ljudi ne razmišlja o količini odricanja koja je potrebna da bi se dosegao neki određeni nivo, pa da za nekog možeš reći da je uspješan ili uspješna. Kao puno mlađi i manje vrijedan nego što sam sad, pričao sam o talentu kao najbitnijem faktoru za dobrog umjetnika. Danas,  kada imam malo više godina i puno više iskustva, mogu reći da je talenat samo oruđe koje će bez rada ostati neiskorišteno i upropašteno. Maloprije sam već napisao – moj radni dan traje od momenta kada se probudim do momenta kada zaspim. Naravno da postoje trenuci odmora, ali umjetnost je sveprisutna, nekad ne na svjesnom već na podsvjesnom nivou. Ne bih da me neko pogrešno shvati i da kaže da “kukam”. Meni su ovaj način rada, ova radna etika pomogli da se razvijem u osobu na koju sam ponosan. To prije nisam nikada mogao reći za sebe.

Suscitans conscientia (Buđenje svijesti)

November 19, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
1001

Suscitans conscientia (Buđenje svijesti) je rad koji je nastajao u protekla dva mjeseca kao plod mog bunta i revolta koji je u posljednje vrijeme doživio svoj vrhunac.
Svakodnevno smo svi svjedoci situacije u kojoj živimo – sistem kreiran tako da iz njega izlaza nema, krojen tako da se čovjekov duh i tijelo osjećaju stalno testiranim. Uprkos lošoj situaciji, pogrešno bi bilo odustati. Stoga, na nama je svima da u domenu svojih mogućnosti djelujemo po tom pitanju.
Rad „Suscitans conscientia“ (Buđenje svijesti) predstavlja sistem u kojem živimo – zamršen, zapetljan, komplikovan , težak za shvatiti i za iz njega izaći. Raznim simbolima pokušao sam opisati ne samo sam sistem, već i čovjekovo stanje uma i svijesti dok unutar istog živi. Unutar njega prikazani su međuljudski odnosi, naša svakodnevnica, naša prošlost ali i naša budućnost, barem onakva kakvom je ja zamišljam. Ona nije svijetla, ali pogrešno bi bilo predati se i ne raditi ništa. Prvi korak, po mom mišljenju, jeste da se mi počnemo mijenjati – da budemo bolji ljudi, bolji sugrađani, braća, sestre, prijatelji…
U svima nama postoji dobro i loše. Odluke koje donosimo u životu nas čine dobrim ili lošim ljudima. U našem okruženju je jako puno loše energije, ljubomore, zavisti, mržnje. Takve emocije upravo nastaju kao plod ličnog nezadovoljstva, one hrane najsitije dijelove ljudskog bića. Kolektivna svijest našeg društva je na niskom nivou – empatije i osnovnog poštovanja prema drugome kao da nema. Postali smo malodušni. Zadovoljavamo se sitnim stvarima i površnim emocijama. Zato kažem, prvi i osnovni korak za promjenu stanja, za početak buđenja svijesti, je pogled unutar sebe i traženja dobra u sebi. Tek onda, kada podignemo ličnu svijest na jedan viši nivo moći ćemo kolektivnu da mijenjamo, što je prvi preduslov za velike promjene.

Sada ću vas upoznati sa tehničkim generalijama ovog djela.
Ovo je moj najveći rad, rad na kojem sam najduže radio. Dug je 6 metara a visok skoro 2, bila su mi potrebna 44 dana da ga završim.
Rađen je tehnikom ink on canvas, na njemu je preko 1000 različitih likova. 

Ilustracija za tekst pjesme Lejla Alimanović

November 19, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
lejlaaa

N SEARCH FOR FREEDOM

You need a habit to be happy,
even thou your habit is inhibited
In search for freedom



Of your being
I could write a thousand poems,
even more songs
and I can give you infinite number
of my tryings

To maintain you,
in my emptiness, in habits,
even thou the time is growing,
mountains between us,
oblivion, dust.

You need a movement to be steady,
Even thou your movement is a deadbeat,
off beat
In search for freedom

Of your being
I could write a thousand sonnets,
even more poems
and I can give you infinite number
of my tryings

 

Cvijece

November 19, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
fdds_by_sarajjevo_dckiiz9-pre

fbb_by_sarajjevo_dcash9n-pre 31408342_10156205634301203_6595746195174326272_o___by_sarajjevo_dcashp1-pre 20180524_102450__1__by_sarajjevo_dcciw9p-pre proljetni_by_sarajjevo_dcciwbu-fullview inn_by_sarajjevo_dcciwsr-pre faceboook_by_sarajjevo_dccixkn-pre 20180613_170008_by_sarajjevo_dcf3m3c-fullview ponedeljak_by_sarajjevo_dcf3mg5-fullview img_20180731_150622_by_sarajjevo_dcj601c-fullview fdds_by_sarajjevo_dckiiz9-pre cvijece