Omnibus 6
Sa velikim zadovoljstvom predstavljam mural koji sam radio zajedno sa Sašom Peševskim, kolegom umjetnikom I prijateljem. Ovo je naš drugi zajednički zid I prvi, nakon skoro 4 godine. Mural je zamišljen u obliku bajke, tj. Pricu smo ispricali u formi sest kratki prica.
Veliki osjecaj zadovoljstva je u meni. Ovo je moj do sada sigurno tehnicki najzahtijevniji rad na zidu ikada. Sretan sam sto sam skill sa platna prenio I na zid. Prije sam se osjecao kao da zurim I ne dajem svoj maximum. Ko je gledao moje predstavljanje za “`FASADU“, zna iz cega to I proizilazi. Ovaj put nisam. Za to su ponajvise zasluzni moje kolege umjetnici koji su radili murale prije mene. Po svojoj prirodi sam vrlo kompetitivna osoba. Zelim velike stvari I spreman sam da radim koliko treba da ih postignem. Meni su moje kolege I njihov kvalitet I talenat uvijek davali podstrijek da ja budem bolji. Iskreno I od srca želim da je u Sarajevu ogroman broj predobrih umjetnika, jer znam da cu I ja Biti bolji. Za ovaj mural zasluzna je I moja radna etika. Ljudi u konacnici vide zid. On im se moze ili ne mora svidjeti. Ljudi ne vidi proces koji doveo do finalnog rada. Ovo je najmukotrpniji do sada. Svako jutro sam ustajao u pola sest ili sest I na zidu bio u sedam pola osam. Kuci sam se navecer vracao oko devet. Radilo se, uz male pauze oko izmedju 10 I 12 sati dnevno, cetiri dana na paklenim vrucinama. Vrijedilo je I opet bih sve isto ponovio. Radujem se svom sljedecem zidu. Vidim svoj veliki, jos uvijek neostvareni potencijal sto se tice ulicne umjetnosti(murala). Sretan sam radi neizvjesnoti koju buducnost donosi da vidim da li cu ta potenjcijal ostvariti. Moj dio rada je I cenzurisan od nacelnika opstine Ilidze, a radi mjestana koji su slali prituzbe, kako sam mogao da shvatim. Ovo je bio prvi put da mi se to desilo. Bio sam u velikoj moralnoj dilemi kako postupiti, ali nisam htio ispasti sebican prema Benjaminu I na kraju sam ispravio haljinu na jednom liku I stavio sam kostim na grudi moje morske sirene. Na trenutke se ono najruznije u meni probudilo. Svi demoni svijeta su vili u meni, ali svoju tamnu stranu sam integrirao I sada je kontrolisem.
Za kraj, prvo se moram zahvaliti mom Benjaminu Cengicu. Ovaj festival je masivan za kontext vremena I prostora, u gradu u kojem nema skoro nikad nista za mlade ljude. Sarajevo je, budimo iskreni, jedan jako dosadan grad. Hvala mom Saletu, sto svoj kreativni talenat dijeli sa mojim. Hvala Vedranu I Rijadu na izdvojenom vremenu da me vozaju Na kranu gore-dole, lijevo-desno.
Nadam se da ste I vi, moja publika, zadovoljni sa ovim radom, koliko sam I ja. Hvala vam sto pratite moj rad, citate moje postove, sherujete ih, komentarisete.
p.s. Afrikata na ovoj tastaturi nemam ?
One love!
Podijelite vaše mišljenje.
Vaša email adresa neće biti objavljena.
0 Comments