“Utopija“ – Rikardo Druškić 2020

Moj odlazak u Brisel u aprilu prošle godine, za mene je bio jedan od najvažnijih putovanja u životu.

Oslikavanje murala, koji je kasnije otvorila Frederika Mogerini, te samostalna izložba u svjetski poznatom, kulturnom centru Bozaru, na mene su ostavili veliki utisak. To je to bila potvrda da sam na pravom putu.

Ipak, u Briselu desila se, za mene, još jedna jako bitna stvar. Mural koji sam naslikao, moze se reći je preteća ciklusa “Beskrajna poezija pokreta“. Ciklus je autobiografski, zamišljen u formi vizualnog dnevnika. Sjećam se svoje sreće nakon što sam naslikao svoje prvo platno, odmah pri povratku u Sarajevo.

Sada, taj rad više nije u mom vlasništvu, ali za mene I dalje ima jako veliku važnost. On predstavlja početak ulaženja u jedan novi svijet. Taj svijet sam razvijao, on je vremenom postajao sve manje apstraktan, a sve više imao narativnu formu. Kroz taj period napredovao sam, prvo kao čovjek, a onda I kao umjetnik. Bilo je, za mene, manje Ili više dobrih radova, bilo je odličnih, ali ovaj je ulazak u jednu drugu dimenziju. Baš sam sretan kako je na kraju ispao I ponosan što ga mogu podijeliti s vama.

Također, budući da vam dugo nisam pisao, imam sada potrebu:

O životu sudimo uvijek kroz svoje oči. Svi imamo filtere svojih uvjerenja, ideala, a konačni sud, na kraju je uvijek subjektivan. Na planeti Zemlji, trenutno se dešava velika ideološka I politička polarizacija. To unosi nemir u kolektivnu svijest ljudi. Mi moramo da naučimo da prihvatamo one koji su drugačiji od nas. Ne mislim da postoji jedna univerzalna istina, osim Boga ( u mom slucaju), ali znam da postoji dobro I loše. Ne prihvatiti druge ljude radi; političkih uvjerenja, radi boje kože, radi nacije kojoj pripadaju, radi svojih idealoških opredjeljenja je pogrešno. Svi smo, prije svega ljudi, Božija djeca, kosmička bića, pa tek onda braće, sestre, sinovi, Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Evropljani, ljevičari ili desničari.

Ideja za koju se ja zalažem, a za koju ne tvrdim da je univerzalna istina, jeste ta da mijenjanje svijeta počinje od mijenjanja sebe. Možda ja previše radikalno razmišljam, možda sam previše grub, ali ne vidim kako će osoba koja nema cilj, nema dublji smisao svog bitka, nemu čvrstu strukturu svog života, a prečesto svoju `sreću` nalazi u životu opijata i površnih trenutala, mijenjati svijet. Takvih ljudi je jako puno. Za novi- bolji svijet, nama treba nova svijest! Trebaju nam ljudi, koji se bave sobom, rade na sebi, čine dobro drugima I sebi. Najlakše je živjeti život svakodnevnice, komformizam, popraćen kapitalizmom I konzumerizmom. U takvom svijetu, čovjek zivotari od danas do sutra, tražeći sreću, koju dobija u milisekundama, a uvijek želi više I još. To je linija manjeg otpora, na koju, nažalost, velika većina pristaje. Posljedica toga su površni ljudi, lažni odnosi I prijateljstva, lažni instagram I fb osmijesi, posljedica toga jeste da imamo robove umjesto ljudi koji razmišljaju svojom glavom, posljedica toga je globalna tuga, koja se vidi I osjeti u ljudima širom svijeta.

Pokretači promjena treba da budemo mi, mladi ljudi, koji se bave sobom, koji čine svoje mikro zajednice boljim. To su čvrste, konkretne stvari, koje svako od nas, unutar domena svojih mogučnosti može da uradi. U konačnici, te ,nove-poboljšane mikro zajednice, će učiniti I planetu Zemlju I boravak na istoj boljim