“Buđenje svijesti”

Duhovno osvještena umjetnost ili Umjetnost duhovne osvještenosti

Metanarativi kao što su istina, Bog i smisao postojanja historijski gledano zaokupljaju mnoge oblasti od
filozofije, religije, psihologije i na kraju umjetnosti. U današnjem vremenu globalnog kapitalizma,
sveprisutnog materijalizma, svijeta lišenog značenja i smisla koji se ogleda u pretjeranom konzumerizmu
i građenju kulta ličnosti, ljudi kao da postaju botovi programirani da ispune određene virtualne koncepte
kako bi na koncu bili prihvaćeni od društva u kojem žive. Glavni cilj izgradnje virtualne persone je biti
zapažen, vrijedan divljenja, obožavan poput totema te na kraju krajeva konzumiran. Jedna od odlika
načina života naše generacije jeste ogromna potreba za stilom i formom, te nemogućnost ukazivanja
pažnje na sadržaj. Iako naizgled diskonektovano društvo, jasno je da u prirodi svakog bića postoji
traganje za smislom. Kao što postajemo ovisni o raznim tehnologijama, tako je čovjek od samog
postojanja bio ovisnik o smislu. Rikardo Druškić kroz ciklus slika “Buđenje svijesti” se pita šta nas je
zapravo navelo na ovaj put, dalje od naše potrage za duhovnosti, autentičnosti i za svojim ja. Radovi
nastaju kao odgovor na ovo pitanje u kojima Druškić preispituje svoje lično iskustvo samo-refleksije i
promišljanje o duhovnoj strani čovjeka, te se bavi konceptima kao što su ljubav i empatija koji su sve
prisutni u njegovom dosadašnjem radu. Iako ovakvo promišljanje za nekoga može biti luksuz u kontekstu
egzistencijalnog preživljavanja, te društvenog konteksta, kao i samo bavljenje umjetnošću, Druškić
vjeruje da povezivanje umjetnosti sa duhovnim kontekstom omogućava prostor u kojem se traga za
odgovorima na pitanja o svrsi našeg postojanja, te se na taj način pruža otpor ka nihilističkom društvu
opsjednutom formom, a ne suštinom. Da li umjetnost zaista nudi prostor u kojem je moguća refleksija i
obnova sopstvenog duha i da li umjetnici mogu biti iscjeliteljska sila koja može osvijestiti usnulo društvo?
Prvobitni začetak ovog ciklusa jeste rad Buđenje svijesti nastao sredinom 2018. godine koji predstavlja
haotično društvo i kolektivnu svijest unutar istog materijalističkog svijeta, otuđenog od duhovne
paradigme. Društvo koje umjetnik karakteriše kao mehanizam koji je zakazao i u nemogućnosti je od
prevelikog haosa da izrodi bilo kakav smisao je predstavljeno kroz horizontalnu perspektivu i služi kao
uvod za dalji razvoj umjetničkog procesa stvaranja, ali i postavlja prvobitno pitanje; na koji način se
odmaći od takvog svijeta? Druškić dalje razvija stvaralački ciklus prelazeći iz vanjskog u unutarnji svijet,
jer vjeruje da promjena svijesti upravo dolazi iznutra. Narednih 11 slika ovog ciklusa predstavljaju
“duhovne autoportrete” koji pokazuju individualni proces kroz koji umjetnik prolazi na putu ka
samospoznaji. Nasuprot prvom radu, koji se bavi problematikom društva predstavljenog horizontalno,
naredni radovi su prostorno-vremenski predstavljeni kroz vertikalnu perspektivu. Razlog ovoj podjeli
jeste umjetnikovo shvatanje dva suprostavljena svijeta: društvo u svom razvoju je viđeno kroz
horizontalno prostornu metaforu, dok je unutrašnje biće i njegov duhovni razvoj predstavljen kroz
vertikalnu kompoziciju. Obje kompozicije predstavljaju putovanje kroz vrijeme i prostor – horizontalno
vrijeme se odnosi na linearnu putanju društva, ono je kolektivno iskustvo; dok vertikalno vrijeme
prevazilazi linearno vrijeme i odnosi se na unutarnju putanju individue u odnosu na to društvo, ono
predstavlja iznenadne trenutke spoznaje u kojima primjećujemo više, osjećamo više, trenutke u kojima
se osjećamo živim.

Kako bi bili u stanju da posmatramo svoje unutrašnje misli i osjećaje moramo pronaći određeno stanje ili
mjesto koje nudi perspektivu potrebnu kako bi prepoznali, te na kraju spoznali sopstveni unutarnji tok
osjećanja. Unutarnje i vanjske dimenzije našeg iskustva reflektuju veći odnos između unutarnje
subjektivnosti i vanjskog fizičkog svijeta u kojem živimo.
Zapravo, samo iz sopstvenog unutarnjeg svijeta pojavna stvarnost postaje određena ili definisana.
Upravo time se autor vodi u stvaranju ovih radova i više nužno ne slika fizički svijet već pojave van ove
sadašnjosti; neobjašnjivi, subjektivni svijet misli, osjećaja i doživljaja koji predstavlja osobni razvoj duha i
sopstvenog potencijala. Kroz vertikalno postavljene radove autor ima namjeru da predstavi svoj put u
potrazi za smislom i shvatanjem sebe, dok se izmjenom boja, obrisnim linijama i različitim isprepletenim
oblicima nalik na astralna tijela naglašava kontinuitet promjena u njegovom unutarnjem svijetu. Ciklus
radova je rađen kombinovanom tehnikom akrilne boje, spreja i olovke. Druškićevo traganje za
odgovorima i spoznajom o sebi, dovodi ga do korištenja različitih tehnika koje za njega u trenutku
najbolje odražavaju stvaralačku imaginaciju koja sama po sebi predstavlja razvoj umjetnikovog duha.
Druškićeva djela su bogata u slojevitosti značenja, gdje inspiracija ne dolazi samo iz duhovnog sistema
vjerovanja, već i iz važnih životnih događaja. Ono što je važno u ovom ciklusu radova jeste otkriće
Druškićeve evolucije umjetničkog stvaranja, gdje njegova snažna znatiželja pokreće duboku ličnu
potragu za duhovnosti u vizualnoj formi.