Berlin mi je pored Sarajeva najveća inspiracija
Njegovi radovi se mogu vidjeti na ekranima čuvenog njujorškog Times Square-u ili u Centru za digitalnu umjetnost u Los Angelesu.U Sarajevu, Mostaru, Konjicu, Cazinu mnogi poznaju umjetnost Rikarda Druškića, prije svega njegove murale, zidne slike, koje su nastajale u okviru različitih uličnih festivala. Ovaj 27-godišnji umjetnik koji je rođen u Zagrebu, cijeli svoj život je proveo u Sarajevu. Ono mu je, kaže najveća inspiracija, a nakon njega slijedi Berlin. Njemački glavni grad ga je, dodaje, uvijek posebno fascinirao, zbog svoje istorije, prije svega zbog Berlinskog zida koji je djelimično bio jedan dugački mural. Stoga mu je životna želja bila da svoju prvu samostalnu izložbu van granica Bosne i Hercegovine organizuje u njemačkom glavnom gradu. I ta mu se želja napokon ispunila. U galeriji Mainoeuvre u berlinskoj četvrti Schoeneberg berlinska publika može do 11. januara iduće godine vidjeti njegovih 35 djela.
Galeriju Mainoeuvre i njenog vlasnika Zorana upoznao savim slučajno
Da postoje neke sudbinske, kosmičke veze, u to je Rikardo Druškić, sasvim siguran. Kada je u maju mjesecu boravio u Berlinu, tražio je izložbeni prostor koji bi bio „pravi okvir” njegovim radovima. Kada je prolazio pored prostorija galerije Mainoeuvre bio je oduševljen. Zapisao je E-mail adresu galeriste i poslao mu poruku u kojoj se predstavio i izrazio želju da upravo tu postavi svoju prvu međunarodnu samostalnu izložbu. Odgovor je došao brzo, u potpisu Zoran Stevanović. Umjetnik, rođen 1979. godine u Zürichu, kao dijete gastarbajtera porijeklom iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, je prije sedam godina doselio u Berlin i nedavno i sam ostvario svoj životni san, otvaranjem galerije koja je ujedno i centar za različite druge performanse. Stevanović je otišao u Sarajevo, vidio radove Rikarda Druškića i odlučio da ih postavi u Berlinu.
Berlinska publika fascinirana „intrigantnom jednostavnošću” izloženih slika
Druškovićevi radovi odišu farbama, neobičnim razigranim motivima i na prvi pogled izgledaju skoro naivno. To je njegov cilj, objašnjava harizmatični Sarajlija, njegovo bavljenje umjetnošću je također počelo naivno, na školskim časovima, na kojima je iz dosade počeo crtati neke izmišljene likove, plodove njegove djetinjske mašte. Tvrdi da se rodio umjetnikom i da je bilo samo pitanje vremena kada će to i postati. Međunarodni uspjeh ovog autodidaktika, Rikardo Druškić naime nikada nije pohađao akademiju, pokazuju da je imao pravo. Druškić je dosada, u sklopu grupnih izložbi, izlagao u New Yorku, Miamiu, Los Angelesu te u Taiwanu. Nosilac je međunarodnih priznanja, između ostalog i prvog mjesta u kategoriji apstraktnih umjetnika na internacionalnom takmičenju vizualne umjetnosti Art.Competition.net.
Globalna platforma za promociju savremene umjetnosti see.me je odlučila da njegova dva rada prikazuje na uličnim ekranima čuvenog njujorškog trga Time Square-a, a britanski Guardian ga u tekstu o Sarajevu, ocjenjuje „najboljim domaćim modernim mladim umjetnikom “.
Pohvale mu laskaju ali zna da mora još mnogo da uči
Neki kritičari u radovima Rikarda Druškića prepoznaju uticaje Paula Kleea ili kubiste Pabla Picassa, no Rikardo kaže da on sam najviše voli Hyernomusa Boscha, čuvenog holandskog slikara renesanse. Reinterpretacija njegovog najpoznatijeg djela „Vrt ovozemaljske naslade” ga je inspirisala da naslika i neke svoje verzije drugih slika od istorijskog značaja . No, najviše vole te nekakve dječje motive, njihovu naivnost i iskrenost. Mladi sarajevski ilustrator i slikar stoga rado citira i njemačkog filozofa i psihoanalitičara Ericha Fromma te kaže da je „on sam svoje dijete u sebi i zadržao”. Stoga voli i da radi sa djecom i za djecu, između ostalog je ilustrirao za prvi Mali MESS, program za djecu uglednog međunarodnog pozorišnog festivala . Svoju intrigantnu jednostavnost će, ističe, i dalje njegovati. Nakon izložbe u Berlinu, planira još dvije međunarodne izložbe, u Italiji i Portugalu. 
Intervju / Rikardo Druškić, najtraženiji mladi umjetnik iz BiH sprema kofere za Berlin
Umjetnost zahtijeva koliko vještinu, toliko i maštovitost i intuitivnost koju nesputanu možemo vidjeti kod djece.
Poznat i izvan granica Bosne i Hercegovine i jedan od najtalentiranijih umjetnika mlađe generacije, Rikardo Druškić dosad je osvojio brojna priznanja, uključujući i prikazivanje dva rada na ekranima čuvenog Times Square u New Yorku.
Radovi ovog sjajnog mladog ilustratora i slikara iz Sarajeva inspirirani su crtanim filmovima njegove generacije i čudnovatim bićima. U intervjuu za Radiosarajevo.bagovori o svojim počecima, izložbi u Berlinu i svojoj umjetnosti za koju voli reći da je intuitivna i iskrena.
“Osobenost za koju pri odrastanju odrasli djeci govore da je pogrešna, time podsvjesno utječu na njihov razvoj, a s vremenom je i potpuno eliminiraju. To je po Erichu Frommudio procesa odrastanja. Ja sam svoje dijete i svoju intuiciju zadržao. Otuda dječiji motivi. Otuda naivnost i iskrenost”, rekao je Druškić.
Jedan je od umjetnika koji nikada nije pohađao likovnu akademiju. Na pitanje da li to doživljava kao slobodu ili smetnju u karijeri, Druškić odgovara:
“To je istina. To sto nisam pohađao likovnu akademiju mislim da je za mene, zbog moje naravi i temperamenta dobro, ali osjetim da mi dosta stvari u tehnici izvođenja vlastitih ideja fali. Tu bi mi akademija pomogla. Ipak, iskren ću biti i reći, mislim da je ovo pravi put za mene kao osobu, a i kao umjetnika. Ja sam individualac. Volim svoj put praviti a onda po istom kročiti.”
Još kao srednjoškolac počeo se baviti crtanjem primarno u oblasti ilustracije i digitalne umjetnosti. Počelo je naivno, kaže Druškić, baš kao kada dijete stupa u igru – iz dosade, iz zabave.
“Tako sam i ja dosadne školske časove zamijenio kreiranjem svojih likova i svjetova. Mislim da ja nisam odlučio. Rodio sam se umjetnikom, a viša sila je odlučila kada će umjetnik u meni preuzeti kontrolu nad mojim životom”, iskren je ovaj mladi plodotvorni umjetnik koji skoro svaki dan neki od svojih radova objavi i na društvenim mrežama.
Odakle tolika stvaralačka energija?
“Prije svega, moram reći da mi je jako drago da ste to primijetili. Kao umjetniku, prije svega, važno mi je da se moj glas i poruke čuju i primijete ze koje osjećam dužnost da ih dijelim. Isto tako, moram reći da dosta ljudi ima problem s kvantitetom. Ja se ne slažem s tim. Moja umjetnička filozofija kaže da kada se naporno radi, u kvantitetu mora neminovno postojati kvalitet. Mislim da sam dosegao taj nivo. Ljudi koji prate moj rad daju mi za pravo da to i mislim”, istaknuo je Driškić.
Osvajao međunarodne nagrade a upravo priprema samostalnu izložbu u Berlinu. Kako bi doživio međunarodni uspjeh, pitamo ga šta je, osim genijalne umjetnosti, potrebno.
“Jedan odličan i predan menadžer. A ko bi na svijetu taj posao mogao da radi bolje i požrtvovanije od jedne mame. Moja majka je slala radove na konkurse i zaslužna je za svaku od četiri internacionalne nagrade, koliko i ja”, naglasio je ovaj talentirani umjetnik.
Rikardo Druškić za Radiosarajevo.ba otkriva i detalje izložbe koja je trenutno postavljena u njemačkoj prijestonici Berlinu za koju se sam izborio svojom upornošću i jakom željom.
“Poziv za Berlin bih odmah želio demistificirati i ujedno dati savjet svim mladim umjetnicima. Mene niko nije vidio, primijetio niti zvao da izlažem. Bio sam u Berlinu u maju ove godine, dopala mi se energija i grad. Iako ne volim koristiti floskule, bila je to ljubav na prvi pogled, od prve noći. Želio sam za svoju prvu internacionalnu izložbu da bude u Berlinu i latio sam se posla. Šta to znači? Slao sam jako mnogo mailova na različite adresa i pregovarao s mnogo kustosa i vlasnika galerija. Na kraju se sve svelo na tri galerije. Galerija Mainouevre je bila moj konačni izbor i vjerujem da je to bila prava odluka za mene”, ispričao nam je.
Rikardo Druškić: Omaž umjetničkim djelima koja predstavljaju vječnu inspiraciju
U stalnoj potrazi za inspiracijom i želji za projenama u svome radu, umjetniku Rikardu Druškiću se nanovo javila ideja o kojoj je odavno promišljao. Prije dvije godine uradio je rad, koji je bio svojevrsni omaž njegovom omiljenom umjetniku Hyeronimusu Boschu i njegovom avangardnom, te najpoznatijem djelu Vrt ovozemaljskih užitaka. Omaž kojem je pristupio sa dosta pažnje je nastajao iz ‘sebične’ potrebe da interpretira djelo koje je na njega ostavilo nevjerovatan dojam i u kojem je iznova pronalazio inspiraciju za prostor, boje, planove i kompozicije. Nakon završetka rada, zadovoljan cjelokupnim rezultatom, nastavlja promišljati o ovakvom načinu rada i šta ono zapravo predstavlja njemu samom, ali i njegovoj okolini.
Ideja i promišljanja su živjele u meni, ali kako je vrijeme prolazilo pojavljivale su se kroz povremena sjećanja, sve do sada. Naime, vjerujem da je cjelokupno promišljanje nesvjesno sazrijevalo u meni da bi se ispoljilo kroz nevjerovatan fokus i jasnoću upravo sada, kada i počinjem da istražujem i ilustrujem radove drugih autora sa historijskim značajem u vizuelnoj umjetnosti. Serija radova se svodi na deset odabranih dijela. Unutar procesa rada, društveni kontekst koji nije nužno u prvom planu u mojim radovima, počinje da se ispoljava u vidu pitanja zašto? i kome? Kako sam i sam sazrijevao kroz život, počeo sam shvatati važnost pojma prošlosti, ali i njenog učinka na svakodnevni život, te u kojoj mjeri je upravo ona parametar za sadašnjost i uputa za budućnost. Namjera u ovoj seriji radova jeste da kroz svoj stil navedem posmatrača da prepozna orginalno djelo. U današnjem okruženju, gdje pažnja se svodi na minimum i samim time dobija na cijeni, ukoliko moji radovi uspiju donijeti određenu vrstu osvježenja posmatraču i zaustaviti ga na nekoliko minuta u igri proučavanja orginala i kopije kao zasebnih jedinstvenih djela, te promišljanju i doživljaju istih, moj cilj je ispunjen. On nije grandiozan u smislu da želim mijenjati svijet, već želim probuditi pažnju, emociju ili igru misli kroz imaginarni svijet, koji nije nužno ozbiljan i težak kao ovaj naš u kojem bivamo, kaže Rikardo.
FUU 2017
S velikim zadovoljstvom vam predstavljam mural “Natura sanat”, uradjen za ovogodisnji Festival ulicne umjetnosti (FUU – Festival ulične umjetnosti Sarajevo). Mural radili: Muhamed Baručija i Rikardo Druskic.
Uzivajte!