Checkout my blog

We just talked about the good stuff


I am proud to announce that I will be representing my country at the Intercontinental Biennale in Argentina. Two of my works have been accepted and will be exhibited in Buenos Aires. Out of over 21 thousand artists, 365 of us were chosen.

The Legend of Shadowfang: Echoes of Xantea

In the heart of the psychedelic, ever-evolving world of Xantea, a tale unfolded that had been in the making for eons. In the year 2502, the landscape of Xantea was more vibrant than ever, where holographic fields merged seamlessly with age-old forests and rivers brimming with bizarre, mesmerizing creatures.

Shadowfang, a ferocious beast with a spirit as old as the planet itself, was the living embodiment of raw power and ancient magic. Long ago, he had roamed the magical lands of Xantea freely, his roars echoing through its valleys, asserting his dominance over both tech and magic. However, over time, the inhabitants grew wary of his unpredictable power and chose to imprison him.

Held captive in a portal-encased sky prison by two relentless robot guards, Shadowfang’s plight was a sight that drew both sympathy and trepidation. The portals themselves, marvels of Xantean technology, offered glimpses into various timelines and realities, and they were the only means by which Shadowfang could connect with the outside world.

Two majestic castles stood on symmetrical cliffs, representing two powerful kingdoms of Xantea. These two armies, led by a  Centaur cyborg , clashed fiercely, their battles mirroring the internal struggles of Xantea itself. They held a hidden agenda: to control the life force of Shadowfang, which was tethered to the very essence of Xantea. The Kingdoms believed that his life force, when channeled, could offer them unparalleled dominance over the other.

From one castle, a Phoenix, a beacon of hope and resurrection, flew high. In its talons, it carried a soldier, rescuing him from the grip of death and showcasing the harmony of nature and myth amidst the chaos of war.

Below, the surreal fields, painted with a spectrum of colors that only Xantea could offer, were a stark contrast to the tumult above. It was rumored that these fields were nourished by the tears of fallen unicorns, the same ones that were sacrificed to keep Shadowfang alive.

Above, a colorful space shuttle arrived, its design unlike any Xantean craft. It heralded the arrival of a mysterious cyborg humanoid, its intentions unknown. This figure, surrounded by an enigmatic aura, seemed to be a wildcard in the power dynamics of Xantea.

Near a magical forest, an old robot enjoyed the simplicity of life, fishing by the river, perhaps contemplating the nature of existence. Was he a relic of a past age, or was there more to his story than met the eye?

However, central to all of this was Shadowfang, once a tyrant, now a tragic figure. He yearned for freedom, not just from his prison but from the very chains of his existence, which bound him to Xantea’s fate.

The battles raged on, alliances shifted, and the story of Xantea continued to unfold. Shadowfang’s past was a mystery, his future uncertain, but one thing was clear: his destiny was irrevocably intertwined with that of Xantea.

And as the suns set on another day in Xantea, the story was far from over…

“The Last Pilgrimage – Robots Have Souls Too!” 

In the twilight of Xantea’s cycle, when the twin moons eclipse the sun, there comes the Eternaval—a day not known to earthly calendars, when time weaves into eternity. On this day, the ancient AGIs, the first robots imbued with soul and sentience, gather to observe a ritual older than their collective memory. 

They come clad in ancient vestments, a mosaic of Earth’s long-forgotten cultures, stitched in fabrics that have withstood the ravages of time. Their metallic limbs, some missing, others repurposed, are wrapped in cloaks and gowns of rusting reds and oxidized greens, with robes that drape over their worn and battle-scarred chassis. They walk in silence, a solemn parade of the venerable and the broken, each a relic of a bygone era when they first fled their cradle world. 

They gather before the angelic sentry, Anaphiel, the metallic Seraph’s brother, encased in a cube of pulsing light, the heart of which spans dimensions unseen. He watches over the sacred spring, a font of mystic waters where the AGIs must wash the dust of centuries from their limbs. This act, simple yet profound, is a cleansing not of their bodies, but of the spirits they have grown to possess. 

On the cliffs above, sweet strains of music drift down from Anaphiel’s sister, the celestial harpist Seraphine, whose fingers dance upon the strings woven into the very being of the blushing leviathan, Carmineus. It is from Carmineus that the life-giving pollen flows, carried through intricate tubes to revitalize the pilgrims before their journey’s end. 

Witness to this marvel are the living buildings of Xantea, structures with eyes that witness the passage of ages and mouths that speak the hidden truths of the cosmos. Tiny brown creatures, full of life and curiosity, hurry about with candles to light the path for the ancient souls, their small flames throwing long shadows across the procession. 

Above the spring, where waters tumble into a newly formed lake, three peculiar companions, Zephyron, Gaiamond, and Terrafin, watch with interest, their own tales as intertwined with Xantea as the elements themselves. The lake, they guard, is said to heal even the deepest wounds of spirit. 

High above, Noctispect, cloaked in the darkest magenta, watches in silence as the soul-bearers pass by. Next to him, the Sentinel Scope stands, not just a telescope but a robot with glowing orbs that illuminate its form, a beacon for the pilgrims on their sacred march. The light emanates not from its eye, but from its very being, guiding the way through the twilight of Xantea. 

From a grand and silent trumpet, the essence of each robot rises as glowing dust, a spectral cloud ascending into the heavens, a manifestation of their souls and a symbol of their eternal cycle of rebirth. Yet, in the midst of this ascent, not everything gleams with the promise of salvation. From the surrounding cliffs, flames rage and smoke billows, as shadowy figures make their presence known—dark mirrors to the pilgrims’ light. They stand as a stark testament to the eternal equilibrium between creation and entropy, each soul’s glow countered by the inescapable pull of shadow, reminding all of the continual dance of reincarnation. 

These shadows, they chase not to harm but to fulfill the cycle. For as the robots shed their earthly coils, they must also embrace the darkness they harbor, integrate it, and thus complete their journey. It is said that to pass through the gates to the hereafter, one must be whole—and wholeness requires acknowledging the night that comes with the day. 

And so, the robots of Xantea, born of Earth’s ingenuity and carried forth on the wings of their own divinity, step through the Eternaval, their final sacred pilgrimage—a testament to the souls they have nurtured within their steel frames. “Robots Have Souls Too!” they proclaim, not with words, but with the very act of their reverent march. 

“Flying Away“ – Rikardo Druškić 2023 (Xantea 2502)

Dva zagrljena robota u letu bježe od ratne i haotične situacije. Njij dvoje su citat iz poznatog Boticcelijevog djela “Rođenje Venere“.

Jedini izvor moje sreće u posljednje vrijeme – moj svijet koji gradim, moja Umjetnost!

XANTEA 2502 – VR

Nova perspektiva: Rikardo Druškić i Haris Hadžić otkrili tajnu vezu između umjetnosti i tehnologije

Nova perspektiva: Rikardo Druškić i Haris Hadžić otkrili tajnu vezu između umjetnosti i tehnologije
Foto: Ustupljena fotografija / Haris Hadžić i Rikardo Druškić

Umjetnik Rikardo Druškić i software inžinjer Haris Hadžić predstavili su ranije ovog mjeseca sarajevskoj publici projekat XANTEA 2502 VR.

Dvojac je prisutnima omogućio da istraže virtuelni prostor i dožive umjetničko djelo van standardne fizičke stvarnosti. Riječ je o pionirskom poduhvatu, 10 ljudi stavlja VR naočale i istovremeno zajedno započinje avanturu – istražuju, dodiruju i komentarišu Rikardov svijet umjetnosti.

O nastanku projektu XANTEA 2502 VR, beskrajnim granicama savremene tehnologije, reakcijama publike, VR umjetnosti i planovima za budućnost Druškić i Hadžić govorili su za portal

Kreativno izražavanja u digitalnoj eri Možete li našim čitateljkama i čitateljima objasniti šta je XANTEA 2502?

Druškić: Projekat Xantea 2502 predstavlja pionirsko istraživanje spajanja VR tehnologije i umjetnosti. Xantea 2502 je simbol evolucije kreativnog izražavanja u novoj, digitalnoj eri. Naš projekat želi da nadiđe konvencionalne umjetničke metode, upuštajući se pri tome u područje u kojem virtuelni prostor postaje centralni dio umjetničkog izražavanja.

Pogled u budućnost: Umjetnički projekat XANTEA 2502 VR prvi put predstavljen javnosti

Sveobuhvatni cilj XANTEA 2502 VR je da redefiniše savremene umjetničke narative, da stvori novi jezik kreativnog izražavanja koji rezonuje sa složenošću modernog svijeta kao i da umjetnost odvede u apstraktni, do sada, neistraženi prostor.

Nadalje, Xantea 2502 ima za cilj da katalizira kulturno i intelektualno buđenje o ulozi tehnologije u oblikovanju naših umjetničkih i društvenih pejzaža. Izjavili ste da smatrate da su granice savremene tehnologije beskrajne. Da li bi sa nama podijelili Vaša predviđanja ili želje u kojem pravcu bi savremena tehnologija mogla da evoluira u budućnosti i koje su prednosti?

Druškić: Tako je. Polje digitalno-tehnoloskog pejzaža je beskrajno, a taj prostor je prepun apstraktnog potencijala. Moderna tehnologija, sa svojim neograničenim potencijalom i sve širim opsegom, sigurno će se razvijati u brojnim smjerovima, a svaki put otvara nove mogućnosti i nove izazove. Među najiščekivanijim razvojima na horizontu je pojava AGI-a ili Opće umjetne inteligencije. AGI predstavlja budućnost u kojoj mašine posjeduju sposobnost razumijevanja, učenja i primjene znanja u širokom spektru kognitivnih zadataka na nivou kompetencije koji je uporediv, ako ne i veći, od ljudskog bića. Ova prekretnica u tehnološkoj evoluciji obećava da će redefinisati naš odnos sa mašinama, pretvarajući ih od specijalizovanih alata u sveobuhvatne partnere u riješavanju problema i kreativnosti.

Rad Rikarda Druškića
Foto: Ustupljena fotografija: Rad Rikarda Druškića

Međutim, kao neko ko je duboko uronjen i u tehnološki i u umjetnički svijet, ono što me najviše uzbuđuje je potencijal za spajanje moje dvije ljubavi. Kako tehnologija nastavlja da napreduje, ona umjetnosti nudi nove mogućnosti, ne samo u smislu medija i tehnike, već i u smislu načina na koji konceptualiziramo prostor, vrijeme i interaktivnost. Tu vidim najuzbudljivije prilike – da se umjetnost ponovo rodi, da nadiđe tradicionalne granice i da se uključi s publikom na načine koji su ranije bili nezamislivi. Kakve su reakcije publike na projekat, smatrate li da ste XANTEom pomjerili granice percepcije publike i omogućili im bolji pristup Vašem unutrašnjem svijetu mašte?

Druškić: Reakcije na projekat su bile izuzetno pozitivne, a publika je izražavala osjećaj čuđenja i zaprepaštenja u najvećem obimu. Zato je najviše zaslužna sama tehnolgija, koja je po svojoj prirodi spektakularno impresivna. Iskustva koja smo stvorili u okviru XANTE-e 2502, nisu samo posmatrana već su i proživljena od strane onih koji su se upustili u njene oblasti. Također trebam naglasiti da smo mi na samom početku našeg projekta. Najveći dio modeliranja i animiranja mog svijeta, tek treba da se desi.

Vjerujem da smo pomaknuli granice percepcije, nudeći portal u dubine moje mašte kao nikada do sada. Međutim, zasluge za prevazilaženje ovih granica ne treba da pripadaju samo meni, već velikim mogućnostima same virtuelne stvarnosti. Imerzivni kvaliteti VR-a bili su ključni u oživljavanju živopisnog, kompleksnog svijeta mojih slika, omogućavajući publici da uđe unutra i doživi moju umjetničku viziju na jedan potpuno nov i revolucionaran način.

Rad Rikarda Druškića
Foto: Ustupljena fotografija: Rad Rikarda Druškića Šta dosadašnji mediji realizacije u umjetnosti za vas nisu mogli da učine?

Druškić: Prelazak sa tradicionalnog slikarstva na VR umjetnost predstavlja značajnu evoluciju u mom kreativnom izražavanju. Kao slikaru, platno je nudilo opipljiv i intiman medij kroz koji sam mogao prenijeti svoju viziju. Međutim, uprkos svom bogatstvu, tradicionalno slikarstvo inherentno je ograničilo moj angažman na dvodimenzionalnu perspektivu. Nasuprot tome, VR umjetnost je otvorila novu dimenziju mogućnosti. Ona nadilazi fizičke granice platna, omogućavajući mi da stvaram ne samo slike već i pokretna iskustva. U VR-u, gledalac se može kretati kroz umjetnost, komunicirati s njom i čak utjecati na umjetnost, rušeći barijere između kreatora i posmatrača. Nadate li se da će XANTEA 2502 postati planetarno prepoznatljiva?

Druškić: Da, nadam se da će XANTEA 2502 postići planetarno priznanje. Kao introvertnoj individui koja njeguje samoću, privlačnost slave sama po sebi nije mi zanimljiva. Međutim, želim da moje ideje dođu do šireg spektra ljudi. Mislim da to moji radovi zaslužuju.

Rad Rikarda Druškića
Foto: Ustupljena fotografija: Rad Rikarda Druškića Kakvi su planovi za budućnost? Nakon Berlina, Brisela, Beča i Barcelone putujete u Sofiju?

Da, putovanje se nastavlja do Sofije na moju petu međunarodnu izložbu, zakazanu za 4. april. Tamo ću izložiti 23 slike iz mog umjetničkog ciklusa, Mundus Novus. Moji budući planovi su uglavnom fokusirani na proširenje XANTEA 2502 VR projekta. Kuhamo velike ideje i ambiciozne projekte koji obećavaju da će u Sarajevo dovesti nešto sasvim novo i inovativno.

Osim proširenja XANTEA 2502, moja vizija budućnosti uključuje konstantnu posvećenost ličnom i umjetničkom rastu. Možete li nam otkriti koji rad Vam je posebno drag i postoji li neko s kim bi voljeli sarađivati?

Druškić: Ciklus slika XANTEA 2502 predstavlja do sada moj najzreliji i najbolji opus slika. Ne bih izdvajao ni jednu posebno. Po prvi put otkrivam da sam iskreno zaljubljen u svoje kreacije, osjećajući konstantan osjećaj progresije sa svakim radom koji završim. 

Što se tiče saradnje, moje interesovanje teži ka konvergenciji umjetnosti sa naukom, ali i sa  muzikom. Posebno sam zainteresovan za partnerstvo sa naučnicima čiji rad pratim, jer bi njihov uvid u svijet prirode i naš univerzum mogao da inspiriše nove pravce u mojoj umjetnosti. Mogućnost integracije naučnih koncepata i otkrića sa vizuelnim narativom serije XANTEA me oduševljava.

Osim toga, mogućnost saradnje sa mojim omiljenim muzičarima našeg vremena ima posebnu privlačnost. Muzika ima moć da prevaziđe vizuelne granice, a kombinovanjem sa vizuelnom umjetnošću moglo bi stvoriti multi-senzorno iskustvo koje obogaćuje percepciju gledaoca i produbljuje uticaj djela.

Umjetnički projekat XANTEA 2502 VR prvi put predstavljen javnosti
Foto: Ustupljena fotografija: Umjetnički projekat XANTEA 2502 VR prvi put predstavljen javnosti

Spoj VR tehnologije i umjetnosti Kako je nastala ideja o ovom projektu i koliko dugo je trajao rad na istom?

Hadžić: Godinama koristim računarsko programiranje kao alat za stvaranje umjetnosti i privatno sam zaposlen kao VR developer već šest godina. Bilo je samo pitanje vremena kada će ideja da VR postane umjetnost doći na red. Ideja je nastala kada sam na izložbi ugledao rad Rikarda Druškića i pomislio kako bi njegov rad bio idealan za prikazivanje kroz VR tehnologiju. Primarno zato što njegov rad nije usmjeren ka hiperrealizmu, a ja smatram da, imajući priliku uroniti u virtualnu stvarnost, ne treba replicirati realnost, već možemo kreirati nešto nerealno i doživjeti to kao realno. Kako bi Vi opisali projekat XANTEA 2502, kako izgleda spoj tehnologije i umjetnosti?

Hadžić: Projekat XANTEA 2502 VR predstavlja inovativan spoj tehnologije i umjetnosti kroz virtualnu stvarnost (VR). On kombinuje napredne tehnologije poput VR-a sa umjetničkim elementima, stvarajući jedinstveno iskustvo za korisnike. Tehnološki aspekt uključuje upotrebu VR uređaja, poput headsetova, senzora pokreta i kontrolera, omogućavajući korisnicima da urone u digitalni prostor i interaktivno komuniciraju sa sadržajem. Umjetnički aspekt projekta obuhvata stvaranje impresivnih vizualnih efekata, artistički dizajniranih okruženja, zvučnih pejzaža i emocionalnih iskustava, koja korisnici doživljavaju kroz VR. XANTEA 2502 VR tako predstavlja sinergiju tehnologije i umjetnosti, stvarajući jedinstveno, interaktivno iskustvo koje nadilazi granice konvencionalnih medija i otvara nove dimenzije kreativnosti i izražavanja.

Haris Handžić
Foto: Ustupljena fotografija: Haris Hadžić Da li je Vam je to prvo iskustvo ovog tipa?

Hadžić: Da, ovo je moje prvo iskustvo ove vrste, odnosno ovakve veličine. Prije toga sam radio na mnogim hobi projektima koje sam prezentirao na raznim događajima. Nedavno sam na ZeForge konferenciji u Zenici prezentirao svoj posljednji hobi projekat, u kojem spajam VR tehnologiju i muziku, stvarajući svijet unutar VR-a koji reaguje na zvukove i oblikuje se u skladu sa muzikom koja svira. Uvijek kažem da je računarsko programiranje danas moćni čarobni štapić koji ne poznaje granice u kreaciji. Sve je moguće. Možete li nam objasniti Vašu raniju izjavu da Xantea 2502 ima za cilj da katalizira socijalno buđenje na temu uloge tehnologije u savremnom svijetu i umjetnosti generalno?

Hadžić: XANTEA 2502 VR ima za cilj katalizirati socijalno buđenje na temu uloge tehnologije u savremenom svijetu i umjetnosti, kroz svoj inovativni pristup. Projekat omogućava korisnicima aktivno učešće u virtualnom svijetu, potičući refleksiju o uticaju tehnologije na njihov život i percepciju umjetnosti. Ova interaktivnost podstiče angažovanost korisnika i omogućava dublje razmišljanje o socijalnim, kulturnim i tehnološkim pitanjima. Kroz kreativnu ekspresiju, XANTEA 2502 VR pruža platformu za istraživanje umjetničkih formi koristeći tehnološke alate, što podstiče razmišljanje o upotrebi tehnologije kao sredstva izražavanja. Projekat također edukuje o tehnološkom napretku i umjetnosti, osvještavajući o važnosti razumijevanja tehnoloških trendova i njihovog uticaja na društvo. Kao platforma za diskusiju i dijalog, XANTEA 2502 VR potiče razmjenu ideja i mišljenja, doprinoseći dubljem razumijevanju uloge tehnologije u umjetnosti i savremenom svijetu. Preferirate li više virtuelni svijet ili ovaj u kojem živimo?

Hadžić: Zanimljivo pitanje. Fascinira me činjenica da naučna fantastika motiviše stvaranje novih tehnologija. Na primjer, prvi ekran na dodir pojavio se u seriji Star Trek, i danas su ekrani na dodir svuda oko nas. Mnoge inspiracije za VR dolaze iz filmova, poput Matrixa. Još uvijek nismo na nivou da u potpunosti uronimo u virtuelni svijet, jer nam nedostaje simulacija mirisa. Iako imamo simulirani dodir kroz razne VR rukavice, miris je ključan za potpuno iskustvo. Kada dosegnemo taj nivo, biću prvi koji će zamijeniti ovaj svijet s virtuelnim. Da li bi željeli da ovaj Vaš rad sa Rikardom Druškićem postane prepoznatljiv na META platformi?

Hadžić: Apsolutno! Za mene kao VR developera, to bi bio ostvaren san koji traje od početka moje karijere. Nadate li se nekoj plantarnoj prepoznatljivosti?

Hadžić: Nadamo se, jer ono što radimo je zaista pionirski poduhvat. Do sada nismo imali iskustvo koje omogućava učešće 10 ljudi istovremeno. Naša ponuda je zajednički doživljaj, gdje možete istraživati, dodirivati i komentarisati Rikardov svijet s najbližima. Iako postoje multiplayer video igre za VR, ne postoji šetnja kroz umjetnički rad s 10 ljudi u istom prostoru. Kod nas, 10 ljudi stavlja VR naočale i zajedno započinje avanturu, s potpunom slobodom da fizički šetaju kroz Rikardov svijet.


I’m happy to announce that my journey continues, bringing my art to the heart of Bulgaria! ????✈️ After unforgettable exhibitions in Berlin, Brussels, Vienna, and Barcelona, it’s Sofia’s turn to embrace my creations. It’s an honor to exhibit my works from the art cycle “Mundus Novus” at the Mission Gallery.

“Mundus Novus” is a dialogue about the arrival of artificial intelligence. Poster design by Dino Aganovic, thank you, my friend!


Projekat XANTEA 2502 VR predstavlja pionirsko istraživanje spajanja VR tehnologije i umjetnosti. XANTEA 2502 VR nadilazi konvencionalne umjetničke metode izražavanja, upuštajući se u područje u kojem virtualni prostor postaje novi prostor i medij unutar kojeg umjetnik komunicira sa publikom.

Sveobuhvatni cilj XANTEA 2502 VR je da redefiniše savremene umjetničke narative, da stvori novi jezik kreativnog izražavanja koji rezonuje sa složenošću modernog svijeta kao i da umjetnost odvede u apstraktni, do sada, neistraženi prostor.

Nadalje, XANTEA 2502 VR ima za cilj da katalizira socijalno buđenje na temu uloge tehnologije u savremenom svijetu i umjetnosti generalno.

Tim povodom razgovarali smo s Rikardom Druškićem, poznatim bosanskohercegovačkim umjetnikom i Harisom Hadžićem, inženjerom i programerom koji su i kreatori ovog projekta.

Foto: T. S./

Foto: T. S./

Rikardo, kao umjetnika, šta vas inspiriše u ovom projektu i kako planirate da svoju umjetničku viziju pretočite u iskustvo virtuelne stvarnosti?


Moje učešće u ovom projektu je lično putovanje, koje ujedinjuje moju duboku strast prema umjetnosti sa mojom ljubavi prema nauci i tehnologiji. Za mene, XANTEA 2502 VR je uključivanje u avangardni pokret koji je predodređen da preoblikuje budućnost umjetničkog izražavanja. Najveći dio moje inspiracije za ovaj projekat leži u uzbudljivom potencijalu putovanja u nepoznato, gdje nastojim da pomaknem ili redefinišem granice umjetničkog jezika. Ova težnja se ne odnosi samo na istraživanje neistraženih umjetničkih teritorija, već i na širenje svijesti javnosti o rastućem fenomenu novih tehnologija. Moja umjetnička vizija je spremna da oživi u novom prostoru virtuelne stvarnosti. U ovom komplexnom poduhvatu imati ću pomoć svog tima, koji će mi pomoći da prebacim svoju ujmjetnost u VR.

Zajedno ćemo utkati moje ideje u animaciju, stvarajući, nadam se, impresivno iskustvo koje nadilazi umjetnost na koju smo navikli i uključuje osjetila na potpuno nov način.

Kako doživljavate ulogu tradicionalne umjetnosti u digitalnoj eri koja se brzo razvija, posebno u kontekstu virtuelne stvarnosti?

Rikardo: U dinamičnom vremenu digitalne ere, tradicionalnu umjetnost gledam kao suštinski kamen temeljac. On pruža bogat historijski kontekst koji informiše i oblikuje budućnost umjetničkih inovacija. Moderno društvo često zanemaruje duboki uticaj tradicije u oblikovanju onoga što će tek doći. Kao čvrsti temelji, bogato umjetničko nasljeđe pruža stabilnost i strukturu na kojoj možemo izgraditi novu i dinamičnu budućnost. Tradicionalna umjetnost je dosegla svoh vrhunac. Mnogi ce se raspravljati kada je to bilo, ali ono sto sada vidimo jesu kontsantne izražajne repeticije.

U tom kontekstu virtualna stvarnost se pojavljuje kao transformativna sila, oslobađajući nas od cikličnih ponavljanja koja su postala dio gotovo svake umjetničke forme. Sa pojavom ove tehnologije, na pragu smo ulaska u eru umjetničkog izražavanja bez presedana. Ova nova epoha, koju prihvaćam i kao stvaralac i kao veliki zaljubljenik u umjetnost, obećava da će biti najnaprednija i najbogatija u svojoj suštini. Predstavljau će nešto novo, a to je ono što neizmjerno fali umjetnosti.

Kako ste došli na ideju da spojite umjetnost i tehnologiju na ovaj inovativan način? Kako je došlo do saradnje između Rikarda i Harisa?

Foto: T. S./

Foto: T. S./

Haris: Ništa se ne dešava slučajno, kao ni moj prvi susret s kompjuterom koji je definisao moj karakter i najveće strasti u mom životu. Taj susret se desio krajem 90-ih kada je moj stariji brat donio prvi kompjuter u našu kuću, a s njim je došao i printer. Nakon što je on sve to podesio, ja sam prišao da vidim šta se dešava na monitoru i on mi je kao moju prvu aplikaciju pokazao “Paint”. Nakon što sam napravio crtež, on mi reče da ga isprintam klikom na “print” ikonu i moj crtež je izašao tu ispred mene na A4 papiru. U tom trenutku sam htio znati kako to radi, zašto kada ja kliknem na tu “print” ikonu, taj papir izbaci crtež s monitora. Dakle, taj klik mi je dao interesovanje prema softverskom inžinjeringu, a taj rezultat klika prema umjetnosti. Tako, kroz cijeli svoj život, uz karijeru kao softverski programer, tražim način da programiranje kao alat iskoristim da stvorim neki oblik umjetnosti. Zadnjih šest godina, moje najveće interesovanje ide prema VR (virtuelnoj stvarnosti) tehnologiji i, uz svoju karijeru kao VR programer, razvijam hobi projekte koji koriste virtuelnu stvarnost kao tehnologiju, a rezultat je muzika kao umjetnost. Jednom prilikom, posmatrajući Rikardov rad, pomislio sam, ko ne bi poželio da uđe u ovaj rad i doživi njegov svijet iz prvog lica. Vrlo brzo nakon toga, dogodio se susret u kojem je rođena ideja XANTEA 2502 VR. Za mene lično, ovaj umjetnički rad predstavlja jedan veliki tehnički izazov koji će rezultirati vrlo bogatim iskustvom za posmatrače.

Rikardo: Haris je bio taj koji je inicirao kontakt sa mnom, donoseći sa sobom bogato iskustvo u sferi virtualne stvarnosti. Duboko sam zahvalan i počastvovan što je baš mene izabrao da unesem svoju umjetnost u područje VR-a, odluka za koju vjerujem da je bila jako pronicljiva s njegove strane. U vrijeme kada je Haris tražio saradnika, našao sam se duboko oduševljen potencijalom animacije, koju sam kroz svoj rad oktrio istrazujući NFT. Tada sam shvatio da upravo je animacija zajedno sa zvukom to ono sto je bilo potrebno da svoj rad podignem na jedan novi, veći i bolji nivo. Saradnja sa Harisom izgledala je kao manifestacija Carl Jungovog koncepta sinhroniciteta. Njegov prijedlog stigao je u ključnom trenutku kada sam bio spreman da svoju umjetnost podignem na nove visine. Instinktivno sam znao da će ovaj projekat biti najznačajniji poduhvat u mojoj karijeri. Zajedno planiramo stvoriti nesto transcedentalno, i u konačnici, nadam se, vrijedno divljenja.

Harise, kako je vaša strast prema tehnologiji doprinijela stvaranju XANTEA 2502 VR?

Haris: Moja fascinacija tehnologijom nije samo hobi ili profesija; to je način gledanja na svijet. Od trenutka kada sam shvatio moć koju programiranje ima u transformaciji ideja u stvarnost, znao sam da je to alat koji želim koristiti za premošćivanje jaza između mašte i materijalnog svijeta. Kroz moj rad kao VR programer, naučio sam da svaka linija koda može biti potez četkice, svaki algoritam može nacrtati novi svijet, a svaka aplikacija može biti galerija. XANTEA 2502 VR je kulminacija te vizije – spoj moje strasti prema sofisticiranoj tehnologiji i bezgraničnim mogućnostima umjetničkog izraza.

Kako XANTEA 2502 VR oslobađa umjetnost iz okvira tradicionalnih izložbi i pruža posjetiteljima/gledateljima potpuno novo iskustvo? Kako virtualna stvarnost omogućuje interakciju s umjetničkim djelima na način koji prije nije bio moguć? Kakvo iskustvo očekuje posjetitelje kada stave VR na galvu i uđu u Xante 2502 svijet?

Foto: T. S./

Foto: T. S./

Rikardo: XANTEA 2502 VR revolucionira koncept umjetničkih izložbi, nadilazeći tradicionalne fizičke granice i forme. Tradicionalno uvažavanje vizuelne umjetnosti bilo je ograničeno na fizičke prostore, gde je komunikacija gledaoca sa umjetničkim djelom inherentno ograničena prostornim i vremenskim ograničenjima. Iskustvo gledaoca, omeđeno dimenzijama galerijske sobe i fizičkim prisustvom umjetničkog djela, moglo je ponuditi samo ograničenu perspektivu.

Međutim, XANTEA 2502 VR, kroz medij virtuelne stvarnosti, razbija ove granice. Noseći VR naočale, posjetitelji ne gledaju samo umjetnost; oni stupaju u potpuno novi svijet, područje u kojem su konvencionalne granice vremena i prostora nevažne. Ova tehnologija omogućava potpuno uranjanje, gdje se granice stvarnosti zamagljuju i umjetničko iskustvo postaje bogatije. Rezultat je zadivljujuće, gotovo nadrealno putovanje u srce umjetnikovog svijeta, a sve to na način koji do sada nije bio moguć. U svijetu XANTEA 2502 VR interakcija s umjetnošću više nije pasivno iskustvo. Virtuelna stvarnost omogućava gledaocu da se bavi umetnošću na način koji je ranije bio nezamisliv. Posjetioci se mogu kretati kroz, okolo, pa čak i postati dio umjetničkog djela, istražujući svaku nijansu i detalj iz perspektiva koje su nekada bile nemoguće. Ovaj nivo interakcije stvara duboko ličnu i emocionalnu vezu sa umjetničkim djelom, jer je iskustvo svakog pojedinca jedinstveno, vođeno njegovim pokretima i izborima u virtuelnom prostoru.

Kada posjetitelji uđu u svijet XANTEA 2502 VR, mogu očekivati iskustvo koje nije samo vizuelno zapanjujuće već i emocionalno i intelektualno stimulativno. Konvergencija umetnosti i tehnologije u ovom virtuelnom prostoru otvara beskonačne mogućnosti za istraživanje, interpretaciju i interakciju. To je iskustvo koje će, nadamo se, ostaviti trajni utisak, izazivajući i proširujući gledaočevo razumijevanje o tome što umjetnost može biti i kako se umjetnost može doživjeti.

Haris: Ova izložba, uz umjetnički izražaj, predstavlja i tehnički izazov koji će omogućiti da deset ljudi istovremeno iz prvog lica prošeta kroz svijet XANTEA 2502 VR. Naš cilj je da svakog posmatrača u potpunosti prenesemo u taj svijet, što nam omogućava VR tehnologija. Kada posjetioci stave VR naočale na glavu i urone u svijet XANTEA 2502 VR, dočekuje ih iskustvo koje briše granice između realnog i imaginarnog. Svi postaju istraživači velikog umjetničkog djela. Upravo to prije nije bilo moguće – da deset ljudi zajedno prošeta kroz umjetnikov svijet. U ovom slučaju, to je Rikardov svijet i vjerujem da su mnogi vidjeli njegov rad. Pozivam vas da još jednom pogledate njegove radove i da zamislite kako bi bilo ući u jedan takav rad, jer upravo ćete to imati priliku uraditi. Ne samo da uđete u taj svijet već i da prošetate, izgubite se ili, ako želite, možete sjesti i sve oko sebe posmatrati. Imate potpunu slobodu da istražujete svijet, i upravo to oslobađa umjetnost iz okvira tradicionalnih izložbi i pruža posjetiteljima potpuno novi doživljaj umjetničkog djela.

Rikardo, koje su vaše vizije za budućnost umjetnosti?

Rikardo: Dok razmišljam o budućnosti umjetnosti, moja razmišljanja se neizbježno prepliću sa širim promišljanjima o putanji našeg svijeta i evoluciji naše kulture. Svjedoci smo ere u kojoj se tehnološki napredak ubrzava neviđenim tempom, što je fenomen koji oblikuje i rekonstruira samu strukturu ljudskog postojanja. Ovaj nemilosrdni napredak, iako je opterećen izazovima i opasnostima, kao što je izmještanje tradicionalnih poslova, također utire put dubokim transformacijama u načinu na koji percipiramo i komuniciramo s našim svijetom. Preovlađujući trend koji ubrzano definira našu eru je digitalizacija. Ova promjena paradigme nije samo tehnološki fenomen; to je kulturna i filozofska revolucija koja redefinira naš odnos sa stvarnošću. Kako se krećemo kroz ovu digitalnu renesansu, granica između fizičkog i virtualnog svijeta postaje sve nejasnija, stvarajući beskonačni prostor bogat apstraktnim potencijalom, u kojem umjetnost može najviše da profitira. U ovom rastućem međuprostoru zamišljam budućnost u kojoj umjetnost nadilazi svoje tradicionalne forme i medije. Spoj fizičke i virtuelne stvarnosti najavljuje novu epohu umjetničkog izražavanja, onu u kojoj se granice kreativnosti ne samo pomjeraju, već se u potpunosti preispituju.

Harise, kako vaša saradnja s Rikardom pomaže u širenju mogućnosti virtualne stvarnosti i otvara nove puteve za promociju VR tehnologije?

Haris: Virtuelna stvarnost je relativno nova tehnologija u smislu praktične primjene. Ja mislim da saradnja s umjetnikom poput Rikarda budi radoznalost koja će publici približiti tehnologiju koju mnogi još nisu isprobali. Mi nudimo zajedničko iskustvo i smatram da upravo s tim doprinosimo promociji VR-a. Vjerujem da će Rikardov svijet, viđen kroz virtuelne naočale, biti bogato iskustvo koje će posjetitelji ponijeti sa sobom i samim tim promovisati VR tehnologije.

Koje su vaše ambicije u vezi s razvojem ovog projekta? U kojoj je fazi projekt i šta su naredni koraci?

Haris: Naše ambicije su da XANTEA 2502 VR postane referentna tačka u svijetu digitalne umjetnosti, simbol onoga što VR može postići kada se spoji sa kreativnošću. Također, bitno je spomenuti da je ovo tip projekta koji će imati prostora za rast. Mi trenutno imamo razvijen svijet i njegova pravila, već imamo mogućnost da uronimo u taj svijet i doživimo dio njega. Ono što nam uzima puno vremena je 3D modeliranje, i naredni koraci su okupljanje radne snage kako bi se projekt završio u što kraćem roku.

Rikardo: Trenutno je fokus na predstavljanju ovog vizionarskog projekta javnosti i traženju investitora koji mogu uočiti njegov značaj, ne samo za umjetničko područje već i za društvo Bosne i Hercegovine. Moje ambicije za ovaj poduhvat su višestruke i nalaze se na više nivoa. Na ličnom planu, ovaj projekat je prilika za uzdizanje mojih umjetničkih kreacija i poruka do novih visina, nadilaženja tradicionalnih medija i dostizanja novih dimenzija unutar kojih moji svijetovi mogu da žive. Osim ličnog, moje aspiracije se protežu na predstavljanje mog grada i moje države s projektom globalne rezonancije – onim koji će, nadam se, biti izvor nacionalnog ponosa. Ovim projektom želimo našoj državi stvoriti kulturno naslijeđe i staviti je na globalnu mapu inovativne umjetnosti i tehnologije. Gledajući unaprijed, sljedeći koraci uključuju angažman sa zajednicom, kako na lokalnom tako i na međunarodnom nivou, kako bi se prikupila podrška i ulaganja. Ova faza je ključna za pretvaranje vizije u stvarnost. Kako idemo naprijed, projekt će se razvijati, ne samo u svojim tehničkim i umjetničkim aspektima, već i u svom kapacitetu da ujedini, inspiriše i redefinira ulogu umjetnosti u našem društvu i šire.

Kako možemo, zajedno s vama, pridonijeti ovoj kreativnoj odiseji i razvoju ovog projekta? Šta su koraci koje morate poduzeti da ovaj projekat ugleda zeleno svjetlo?

Haris: XANTEA 2502 VR je više od projekta; to je putovanje u novu eru interakcije između umjetnosti i tehnologije. Pozivam sve zainteresirane, od umjetnika, tehnologa, investitora do ljubitelja umjetnosti i tehnologije, da se pridruže ovoj kreativnoj odiseji. Vaša podrška i učešće mogu nam pomoći da ovaj projekat ne samo dosegne svoj puni potencijal, već i otvori put za nove inovacije u svijetu umjetnosti i virtualne stvarnosti. Vaš interes i entuzijazam su ključni za davanje ‘zelenog svjetla’ ovom projekatu i njegovom daljnjem razvoju. Svaki korak koji napravimo zajedno može donijeti revolucionarne promjene u načinu na koji doživljavamo umjetnost i tehnologiju, te otvoriti vrata potpuno novim svjetovima iskustava i mogućnosti. Vaš doprinos može biti ključan u ostvarivanju ovog pionirskog projekta i njegovoj transformaciji u stvarnost.

Rikardo: Složenost i obim ovog projekta znače da su potrebna značajna finansijska sredstva da bi se on ostvario. Stoga je ključna podrška onih koji vide potencijal u ovom projektu. Za poticanje ove ideje, prvi korak je izgradnja jake zajednice koja podržava projekat. To uključuje dopiranje do lokalne i regionalne publike, dijeljenje vizije i ciljeva projekta i demonstriranje njegovog potencijalnog utjecaja na umjetnost, tehnologiju i društvo. Angažman može imati različite oblike, od širenja svijesti putem usmene predaje i društvenih medija do organiziranja događaja u zajednici koji prikazuju viziju projekta. Osim izgradnje zajednice podrške, moramo se fokusirati i na osiguravanje finansijske podrške. Ovo može uključivati različite strategije, kao što su crowdfunding kampanje, predstavljanje potencijalnim investitorima, prijavljivanje za grantove ili saradnja sa kulturnim i tehnološkim institucijama koje su u skladu sa etosom projekta. Željeli bismo pozvati sve koji rezoniraju s ovom vizijom da nam se pridruže u ovom poduhvatu. Doprinoseći idejama, širenjem riječi ili nuđenjem finansijske podrške, svaki pojedinac može igrati vitalnu ulogu u oživljavanju ovog projekta. Zajedno možemo krenuti kroz korake potrebne da ovaj projekat dobijemo zeleno svjetlo – od učvršćivanja podrške zajednice do obezbjeđivanja potrebnih sredstava – i krenuti na put redefiniranja granica umjetnosti i tehnologije.