Projekat “Buđenje solidarnosti“ bliži se svome kraju. Prošle sedmice smo bili u Derventi, koja je naše pretposljednje odredište, prije Sarajevau kojem će se ovaj projekat I završiti; prvo kroz mural I radionicu a onda I kroz izložbu, koja je planirana da bude u Historijskom muzeju.
O samom projektu do sada nisam pisao. Čekao sam da prođe određeni period, kako bih sam, budući da je I meni ovo prvi projekat ove vrste, mogao donijeti što objektivniji sud.
Sada, kada se on bliži svome kraju, napisat ću više o samom nastanku I njegovim ciljevima.
Projekat “Buđenje solidarnosti“ je ideja Elme Hodzic I mene, koja je nastala, ne zadugo nakon humanitarnog projekta, koji smo realizovali , u saradnji sa Pomozi.ba. Budući da volimo raditi skupa, kao I to da nam volje, snage I energije ne nedostaje, odlučili smo, prvo na nivou apstrakcije , da ćemo nastaviti dalje, a onda I u vidu konktratizacije te ideje, kroz ovaj projekat. Uporedo, izložba“Buđenje svijesti“je primjećena od Johanna Sattlera, ambasadora EU u Bosni i Hercegovini, kao I od strane Europske Unije. Pozvani smo na sastanak, na kojem smo dogovorili saradnju u periodu koji slijedi. To je bilo odmah poslije lockdowna, gdje smo se oboje složili da je jako bitno pokušati održati duh gradjana-ki, a mi smo to pokušali kuraditi roz ovaj projekat. On je tako I zamišljen. Cilj projekta “Budenje solidarnosti“ je zajedničko razmišljanje o modelima solidarnosti i korištenje umjetnosti kao platforme za prevazilaženje kriza.
Prije dolaska u svaki od gradova, rađene su online radionice, sa aktivistima-kinjama, sa kojima bi kroz razgovor dolazili do motiva, koje bih ja kasnije implementirao na sam rad. Poslije oslikavanja murala, desile bi se I radionice uživo sa ljudima iz tih gradova ( Gorazde, Trebinje, Zenica I Derventa), u kojem bi se pričalo o iskustvima za vrijeme pandemije, te o raznim drugim temama koje se tiču naše drzave I naših gradova, te kako uslove za život u istim promjeniti na bolje. Imao sam veliku sreću da upoznam neke vrlo mlade, zdrave ljude, koji su me odmah na prvu kupili svojom strastvenošću, te željom da svoje lokalne zajednice učine boljim.
Od samog starta, znao sam da je ovaj projekat za mene odličan. Dobio sam priliku da oslikam 5 velikih murala u 5 različitih gradova. Za to sve dobijam I honorar, koji u ovoj “covid19“ godini, nije zanemariv. Ipak, htio sam se odmaći od sebe, a za to mi je bilo potrebno vrijeme. Sada vidim jasnije širu sliku. U svakom od gradova ostavili smo nešto trajno; umjetnost kao ostavštinu, zajedno sa porukama, koje uvijek ponavljam I naglašavam. One se tiču prije svega prihvatanja, razumijevanja drugih ljudi. One se tiču tema solidarnosti, tema buđenja svijesti. Puno prelijepih sam poruka primio, od ljudi širom BH, nikad više, rekao bih. Zidove, koji su bili sivi, tmurni, sada su puni života Ostavili smo podsjetnik da je umjetnost uvijek tu, pogotovo u vremenu kolektivne tame.
Kroz čitav projekat imao sam nesebičnu pomoć mladog sarajevskog umjetnika u usponu, Vedrana Poričanina. Naš kreativni proces je bivao sve boljim I boljim kako je vrijeme teklo, a nešto sto ga je najvise obilježilo je njegova efikasnost. Ovaj posljedni mural, koji večeras imate priliku vidjeti, je naše prvo zajedničko autorsko djelo.
Prije nego što objavim post, iskoristio bih ovu priliku, da vas sve koji ne želite izaći na izbore ili imate u sumnje u to da li će te, zamolim da to ipak uradite. Moć je u našim rukama, ili bi to barem tako trebalo da bude. Izlasnost u Općini Centar Sarajevo je 44posto. To je premalo. Svi želimo bolje Sarajevo, bolju Bosnu I Herzegovinu. Neću nikome govoriti za koga da glasa, ali valjda nam je svima jasno kome ni po koju cijenu, ne smijemo dati svoj glas.
Ajmo dozvoliti mladim, obrazovanim ljudima, da ovaj grad I ovu državu učine boljom, ili barem nek dobiju šansu da to pokušaju. Dosta je bilo jeftine, nacionalne retorike. Ovi ljudi nisu sposobni da urade ništa dobro, osim za sebe.
ŽELIM DRŽAVU U KOJOJ ĆE SE ULAGATI U NAUKU I KULTURU.
ŽELIM DRŽAVU KOJU VODE SPOSOBNI LJUDI.
ŽELIM BOLJE SUTRA.