Budina učenja o četiri plemenite istine su često poređena sa doktorom koji dijagnosticira bolest i prepisuje lijek.
Prva istina nam govori šta je bolest, a druga je što uzrok tome. Treća plemenita istina pruža nadu za lijek.
Riješenje za “Dukhu“ jeste prestanak vezivanja. Kako to da postignemo? Činjenica jeste da se to ne moze postići samo svojom voljom.
Nemoguće je zavjetovati se samom sebi; “Od ovog trenutka neću žuditi ni za čim“. Ovo nije moguće zato što sam taj zavjet je jedna vrsta žudnje.
Druga plemenita istina kaže da se mi držimo stvari za koje vjerujemo da će nas učiniti sretnima ili učiniti nas da se osjećamo sigurnim.
Grabežljivo želja za materijalnim objektima nikada nam neće donijeti sreću, zato što je sve prolazno. Tek kada uvidimo prolaznost svega, prestanemo težiti materijalnom svijetu kao izvoru sreće. Tada je pustiti nasu grabežljivost jednostavno. Kako Buda kaze; naša grabežljivost će nestati sama od sebe.
Buda je učio da kroz marljivu praksu možemo zaustaviti našu žudnju. Nakon izlaska iz ovog začaranog kruga dešava se prosvjetljenje. Bodhi – probuđeni.
Prosvjetljeno biće živi u stanju koje poznajemo kao Nirvana.
