Intervju / Rikardo Druškić izlagao gdje i njegovi uzori Picasso, Matisse, Klimt

July 29, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /

Da je Rikardo Druškić jedan od najtraženijih slikara i ilustratora iz BiH govore brojni pozivi iz velikih evropskih i svjetskih gradova da u njima prezentira svoj raskošni talenat.

Iako je već dobio brojna priznanja, te su njegova dva rada predstavljena na ekranima čuvenog Times Squarea u New Yorku, do sada najvažniji rad ovog mladog Sarajlije je mural “Samo se srcem dobro vidi” kojeg je početkom aprila naslikao u Briselu.

Mural u Briselu zasigurno je do sada moj najvažniji rad, rekao je za Radiosarajevo.baRikardo Druškić.

“Za to nisu zaslužni njegova umjetnička vrijednost i estetika koliko kontekst vremena i prostora u kojem je rad nastao”, rekao je Druškić navodeći kako mu je bila velika čast slikati u evropskoj prijestolnici, te predstavljati svoj grad i državu.

Svakodnevno nam je prilazilo bukvalno stotine ljudi i svako od tih ljudi nosi jednu mikropozitivnu priču o BiH i Sarajevu i to je ono što me posebno čini sretnim i ponosnim, rekao je Druškić.

Do Brisela je, kako je rekao, došao slučajnim i sretnim spletom okolnosti.

“Naravno da iza te slučajnosti stoji svakodnevni rad što na polju slikarstva što na polju lične promocije, ali kada razmislim bolje o svemu, mislim da je sreća odigrala veliki faktor”, rekao nam je Druškić.

Mural Rikarda Druškića u Briselu - undefined
Mural Rikarda Druškića u Briselu

Na muralu na ne baš tako vidnom mjestu stoji natpis Balkan Trafik, a sam natpis pojasnio nam je ovaj poznati muralista.

“Mural nosi poruku upućenu ljudima koji žive na zapadnom Balkanu. To je univerzalna, pomalo isklišeizirana poruka mira i tolerancije, ljubavi i poštovanja, koju mislim da uzevši u obzir političku retoriku koju svakodvnevno imamo priliku čuti moramo stalno ponavljati. Balkan Trafik je naziv festivala, čiji je organizator Nicolas Wiers, koji me i pozvao da budem učesnik istog. Festival se bavi promocijom kulture zemalja zapadnog Balkana”, pojasnio nam je.

Kada se uhvati kista ili spreja njegovi radovi su uvijek živopisni i vedri, pa tako i ovaj. No nije slučajno da je baš za ovaj mural izabrao takve boje, nastojeći poslati malo drukčiju poruku.

Kada sam dobio poziv da dodjem u Brisel, latio sam se posla. Pored osnovnog zadatka – crtanja skice, pitao sam sebe koji su to moji ciljevi u odnosu na moj dolazak u Brisel? Pored ličnih ciljeva u vidu promocije i ostvarivanja velikog broja vrlo važnih kontakata, bilo mi je podjednako važno da predstavim svoju zemlju i svoj grad u što boljem svjetlu. Znam da je prva asocijacija ljudima iz Zapadne Evrope kada čuju ‘Bosna’ ili ‘Sarajevo’ – rat, krv, tuga, nesreća. Želio sam razbiti taj jedan ružni stereotip svojim radom. Želio sam doći sa jednom drugačijom energijom. Energijom koja odašilje poruku nade, sreće, želio sam nas predstaviti u pozitivnom svjetlu, te se nadam da sam u tome i uspio, otkrio je Druškić za Radiosarajevo.ba.

Druškić je naveo kako je zahvalan Benjaminu Čengiću koji je pošao na ovaj put sa njim kako bi mu pomogao da rad završi u vrlo kratko zadanom roku.

“Kreativni proces je tekao bolje nego što sam to mogao zamisliti. Sam rad na kraju, u odnosu na prvobitnu skicu, je ispao puno bolje. Neka od kreativnih rješenja koja su se desila za samo vrijeme oslikavanja murala sam već prenio na svoja platna u Sarajevu. Rad smo oslikali za pet dana, a svi ljudi koji su bili umiješani u i oko projekta su se potrudili da si Benjamin i ja osjećamo kao kod kuće i na tome im velika hvala”, ispričao je Druškić.

O važnosti projekta kojeg je radio u Briselu govori i činjenica da je njegov mural u Briselu predstavila visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politikuFederica Mogherini. 

“Prije svega, moram da kažem, da prije mog dolaska u Brisel nisam znao ko je Federica Mogherini. Nije mi bilo bitno kada su mi rekli da će ona biti na otvorenju murala. Ipak kako se bližilo vrijeme otvaranja, mogao sam shvatiti u odnosu na način na koji su ljudi govorili o njoj, sa enormnim poštovanjem i biranim riječima, ko je Federica Mogherini. Mural je objasnila besprijekornom eksplikacijom djela, povezavši i oblik i boju sa samom porukom rada, te mi se na trenutak činilo da slušam kustosicu, a ne jednu od najvažnijih osoba Evropske unije. Ja volim uspješne inteligentne ljude, tako da mi je izuzetna čast bila da jedna takva osoba stoji ispred moga rada i govori o njemu na prelijep način u kontekstu moje države”, rekao je Druškić.

Ovaj rad je otvorio već sada mnoga vrata za nastavak njegove karijere.

“Ostvario sam kontakte sa ljudima širom svijeta. Već sam dobio pozive da oslikavam zidove u Beču i Novom Sadu, kao i pozive za učešće na likovnim kolonijama u Makedoniji i Srbiji”, otkrio nam je.

Druškić je ispričao za Radiosarajevo.ba kako je oslikavanje murala u Briselu za njega bilo deset najljepših i najkonkretnijih dana u njegovom životu.


AYOKA

July 29, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /

Nedelju koristim kako bih vam kazao više u vezi projekta na kojem sam učestvovao u posljednih pola godine. Riječ je o novom, “mood lifting“ piću, projekat koji su pokrenula dva mladića iz Austrije, sa rezidencijom u Beču.

AYOKA je ime čitavog projekta, za koji su mi rekli, da je nešto sto na svjetskom trżištu ne postoji. Piće je napravljeno od biljaka koje dolaze iz Afrike, a koje utiču pozitivno na raspoloženje čovjeka.

Sebastian Raber i Philip Lanz su dvojica mladića, koji su idejni tvorci ideje, a iza koje sada stoji desetina ljudi, koji su u projekat uključeni. Na mene su naišli sasvim slučajno, preko Instagram hashtegova. Lično, na ovu slučajnost sam jako ponosan. Instagram je platforma, preko koje ljudi, svakog momenta, milione sadržaja obavljuju, a sve se to onda dijeli u fragmente, preko hashtegova. Hashteg preko kojeg su mene našli je “ #abstractart “, je jako popularan i u svakoj sekundi, na stotitne radova, ljudi širom svijeta postavljaju. Oni su odabrali moj u odnosu na hiljade radova koje su pregledali i veoma sam sretan zbog toga. U konačnici, htjeli su da moj rad bude na konzervi i baza za vizualni identitet koji će u budućnosti graditi.

Ono sto me posebno raduje, to su energije i životni pogledi Sebastianovi, Philiphovi i moji, koji su vrlo sličnog senzibiliteta, koji me tjeraju da mislim da ove lijepe priče, sigurno stoji puno veća sila, koja nas je spojila. Sretan sam i radostan, sto dvojici mladih ljudi, sa vrlo zdravim pogledom na život, mogu pomoći u realizaciji njihovih planova.

Takodjer, kroz svoju umjetničku karijeru, uvijek sam tražio autentične načine da prezentujem svoj rad. Sa oslikavanjem auta, sa mojim izložbama na ekranima Times Square i velikog ekrana SCC-a, mislim da sam to donekle i uspio. Ovo smatram nastavkom te ideje, jer stotine hiljada konzervi sa mojim radom će biti distribuirano širom Austrije, a ja ću dobiti priliku, da moj rad vidi puno više ljudi, nego sto bih to mogao da uradim npr. organizirajući izložbu.

Projekat je krenuo u javnosti prije par dana, a njihov, prerazigrani instagram akount, sa svakodnevnim novim, zanimljivim, sadržajem možete pratiti:

https://www.instagram.com/feelayoka/

Moj dizajn i konzervu na koju je isti apliciran, koji trebaju da odašilju poruke sreće, možete polgedati ovdje ispod:67317491_10157292130596203_6953051847447805952_o


“Samo se srcem jasno vidi “

July 29, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /

Zadovoljstvo mi je predstaviti vam do sada najveći svoj rad. Kada kažem „najveći“, ne mislim samo na veličinu površine koju zauzima, već i na njegovu važnost u mojoj dosadašnjoj karijeri. Jedan od osnovnih ciljeva mog stvaralaštva, kao što sam više puta do sada rekao, jeste da svoje prezime, svoj grad i državu predstavim u najboljem svjetlu i kontekstu, a ni ovaj put to nije bilo drugačije. Bila mi je velika čast biti dijelom ovog projekta i ispuniti svoju želju da nas, Sarajlije i Sarajke, Bosance/ke i Hercegovci/ke, ljudima Evrope predstavim u malo drugačijem svjetlu i ponudim im novu perspektivu od one kroz koju su navikli da nas vide.

Danas je bio najveći dan u mom životu. Danas je moja težnja kao umjetnika dosegla svoj vrhunac. Danas bi mogao još mnogo toga reći, ali ne želim da akcenat bude na mojim riječima, već na mom djelu.

Ipak, za kraj, želim da se zahvalim svim ljudima koji su učestvovali u realizaciji ovog projekta na bilo koji način. Prije svega, hvala Benjaminu Čengiću, koji je krenuo sa mnom na ovaj put i bez kojeg ovaj mural ne bi bio ni ovako ekspresno niti precizno realiziran.

Hvala Nicolasu Wiersu, organizatoru Balkan Trafik Festivala. Hvala Mirandi Sidran, Sanji i Edisu Beganović,Jasni Jelisic Gradu Briselu, Gradonačelniku Brisela Mr. Close-u. Hvala Federici Mogherini koja je zvanično predstavila mural na otvaranju te time dala jednu drugu perspektivu i dimenziju, onu koja nema veze sa umjetnošću samom, ali je zasigurno ogroman čin poštovanja i uvažavanja umjetnosti Balkana.

Hvala vama koji pratite moj rad, koji ste svojom podrškom kroz godine učinili moje ime zvučnim, a koje ću nastaviti koristiti da nas predstavljam u svim budućim pozitivnim i lijepim pričama koje me čekaju u budućnosti.muralbrisel2 muralbrisel1


“Buđenje svijesti”

July 29, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /

Duhovno osvještena umjetnost ili Umjetnost duhovne osvještenosti

Metanarativi kao što su istina, Bog i smisao postojanja historijski gledano zaokupljaju mnoge oblasti od
filozofije, religije, psihologije i na kraju umjetnosti. U današnjem vremenu globalnog kapitalizma,
sveprisutnog materijalizma, svijeta lišenog značenja i smisla koji se ogleda u pretjeranom konzumerizmu
i građenju kulta ličnosti, ljudi kao da postaju botovi programirani da ispune određene virtualne koncepte
kako bi na koncu bili prihvaćeni od društva u kojem žive. Glavni cilj izgradnje virtualne persone je biti
zapažen, vrijedan divljenja, obožavan poput totema te na kraju krajeva konzumiran. Jedna od odlika
načina života naše generacije jeste ogromna potreba za stilom i formom, te nemogućnost ukazivanja
pažnje na sadržaj. Iako naizgled diskonektovano društvo, jasno je da u prirodi svakog bića postoji
traganje za smislom. Kao što postajemo ovisni o raznim tehnologijama, tako je čovjek od samog
postojanja bio ovisnik o smislu. Rikardo Druškić kroz ciklus slika “Buđenje svijesti” se pita šta nas je
zapravo navelo na ovaj put, dalje od naše potrage za duhovnosti, autentičnosti i za svojim ja. Radovi
nastaju kao odgovor na ovo pitanje u kojima Druškić preispituje svoje lično iskustvo samo-refleksije i
promišljanje o duhovnoj strani čovjeka, te se bavi konceptima kao što su ljubav i empatija koji su sve
prisutni u njegovom dosadašnjem radu. Iako ovakvo promišljanje za nekoga može biti luksuz u kontekstu
egzistencijalnog preživljavanja, te društvenog konteksta, kao i samo bavljenje umjetnošću, Druškić
vjeruje da povezivanje umjetnosti sa duhovnim kontekstom omogućava prostor u kojem se traga za
odgovorima na pitanja o svrsi našeg postojanja, te se na taj način pruža otpor ka nihilističkom društvu
opsjednutom formom, a ne suštinom. Da li umjetnost zaista nudi prostor u kojem je moguća refleksija i
obnova sopstvenog duha i da li umjetnici mogu biti iscjeliteljska sila koja može osvijestiti usnulo društvo?
Prvobitni začetak ovog ciklusa jeste rad Buđenje svijesti nastao sredinom 2018. godine koji predstavlja
haotično društvo i kolektivnu svijest unutar istog materijalističkog svijeta, otuđenog od duhovne
paradigme. Društvo koje umjetnik karakteriše kao mehanizam koji je zakazao i u nemogućnosti je od
prevelikog haosa da izrodi bilo kakav smisao je predstavljeno kroz horizontalnu perspektivu i služi kao
uvod za dalji razvoj umjetničkog procesa stvaranja, ali i postavlja prvobitno pitanje; na koji način se
odmaći od takvog svijeta? Druškić dalje razvija stvaralački ciklus prelazeći iz vanjskog u unutarnji svijet,
jer vjeruje da promjena svijesti upravo dolazi iznutra. Narednih 11 slika ovog ciklusa predstavljaju
“duhovne autoportrete” koji pokazuju individualni proces kroz koji umjetnik prolazi na putu ka
samospoznaji. Nasuprot prvom radu, koji se bavi problematikom društva predstavljenog horizontalno,
naredni radovi su prostorno-vremenski predstavljeni kroz vertikalnu perspektivu. Razlog ovoj podjeli
jeste umjetnikovo shvatanje dva suprostavljena svijeta: društvo u svom razvoju je viđeno kroz
horizontalno prostornu metaforu, dok je unutrašnje biće i njegov duhovni razvoj predstavljen kroz
vertikalnu kompoziciju. Obje kompozicije predstavljaju putovanje kroz vrijeme i prostor – horizontalno
vrijeme se odnosi na linearnu putanju društva, ono je kolektivno iskustvo; dok vertikalno vrijeme
prevazilazi linearno vrijeme i odnosi se na unutarnju putanju individue u odnosu na to društvo, ono
predstavlja iznenadne trenutke spoznaje u kojima primjećujemo više, osjećamo više, trenutke u kojima
se osjećamo živim.

Kako bi bili u stanju da posmatramo svoje unutrašnje misli i osjećaje moramo pronaći određeno stanje ili
mjesto koje nudi perspektivu potrebnu kako bi prepoznali, te na kraju spoznali sopstveni unutarnji tok
osjećanja. Unutarnje i vanjske dimenzije našeg iskustva reflektuju veći odnos između unutarnje
subjektivnosti i vanjskog fizičkog svijeta u kojem živimo.
Zapravo, samo iz sopstvenog unutarnjeg svijeta pojavna stvarnost postaje određena ili definisana.
Upravo time se autor vodi u stvaranju ovih radova i više nužno ne slika fizički svijet već pojave van ove
sadašnjosti; neobjašnjivi, subjektivni svijet misli, osjećaja i doživljaja koji predstavlja osobni razvoj duha i
sopstvenog potencijala. Kroz vertikalno postavljene radove autor ima namjeru da predstavi svoj put u
potrazi za smislom i shvatanjem sebe, dok se izmjenom boja, obrisnim linijama i različitim isprepletenim
oblicima nalik na astralna tijela naglašava kontinuitet promjena u njegovom unutarnjem svijetu. Ciklus
radova je rađen kombinovanom tehnikom akrilne boje, spreja i olovke. Druškićevo traganje za
odgovorima i spoznajom o sebi, dovodi ga do korištenja različitih tehnika koje za njega u trenutku
najbolje odražavaju stvaralačku imaginaciju koja sama po sebi predstavlja razvoj umjetnikovog duha.
Druškićeva djela su bogata u slojevitosti značenja, gdje inspiracija ne dolazi samo iz duhovnog sistema
vjerovanja, već i iz važnih životnih događaja. Ono što je važno u ovom ciklusu radova jeste otkriće
Druškićeve evolucije umjetničkog stvaranja, gdje njegova snažna znatiželja pokreće duboku ličnu
potragu za duhovnosti u vizualnoj formi.12 11 10 9 8 7 6 1 5 4 3 2 13


Ovim radom želim zaokružiti 2018. godinu i poželjeti vam svima sretne nastupajuće praznike

January 11, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /

Ovim radom želim zaokružiti 2018. godinu i poželjeti vam svima sretne nastupajuće praznike.

Također, želim vam se svima zahvaliti na velikoj podršci u ovoj, ali i u prethodnim godinama.
Mom radu, vi, koji pratite moj rad, dajete viši smisao i bez vas, sigurno, intezitet moga rada ne bi bio isti.
Ovo je bila do sada najproduktivnija i najbolja godina za mene. Počeo sam više slikati a manje crtati, i to se na kraju isplatilo sa ovih 11 radova, koje sam izložio u Vijećnici i na koje sam posebno ponosan. Nekako mi se najljepše stvari svake godine dešavaju pri završetku. Ova godina nije bila izuzetak. Pored izložbe u Vijećnici, koju nisam mogao zamisliti ni u najluđim snovima i saradnje sa Mehmed Begić, počeo sam raditi na par inostranih projekata, koje jedva čekam s vama da podijelim. Također, postavka “Buđenje svijesti” će najvjerovatnije u prvih pola godine da otputuje u tri evropska grada, a to je me čini izuzetno zadovoljnim.

U 2019. planiram raditi još većim intezitetom. Prelazim i na veće formate, što znači da će biti manje radova, ali će biti bolji. Još jednom hvala svima i sretni praznici!

 

 

49136586_10156777181661203_3400687381928476672_n

 


“Buđenje svijesti”

January 11, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /

Izložba autora Rikarda Druškića, otvorena je večeras u sarajevskoj Vijećnici.

Ciklus trajao je četiri mjeseca, a cilj je bio, kako je Druškić u izjavi za medije rekao, dokazati sebi kako da pobijedi svoju nestrpljivost.

Rikardo Druškić: Svi trebamo tražiti dobrotu u sebi

Rad se bavi “kolektivnom svijesti unutar koje je sam sebe izvukao kao jedinku”, a propituje osjećanja unutar sebe, koja je oslikao u ciklusu.

Te radove je nazvao ‘duhovni autoportreti’: Pogled u sebe – Starh, Preživljavanje, Ljubav prema sebi, Trag za istinom, Pogled u stvarnost, Spreman za promjene, Dobro u meni, Unutarnja kohezija, Spirituals – Nadilaženje materije, Ataraxia – Mirnoća duše i Kolektivna svijest.

Živimo u svijetu u kojem je kolektivna svijest na jako niskom nivou te u tom smislu je jako teško učiniti velike društvene promjene. Ali ono što mi sigurno možemo da mijenjamo, je stanje lične svijesti, time treba da se bavimo”, poručio je Druškić.

Izloženo je 12 radova koje je autor radio na tehnici mixed media, kombinovana tehnika, većinom je to akril na platno, ali je koristio i sprej, olovku, flomastere, uljane boje.

Najavio je da će izložba ‘Buđenje svijesti’ u februaru sljedeće godine putovati u Beč, a u aprilu i u Bruxelles.

Izložba u sarajevskoj Vijećnici bit će otvorena do 14.januara 2019.godine.

48272972_10156755080236203_316394740159348736_o 48275824_10156755079966203_2804430043026030592_o 48191361_10156755079796203_4690595945023275008_o 48360815_10156755079636203_1881075184635478016_o 48371463_10156755079386203_2487249787707981824_o 48405187_10156755079336203_3297617602867625984_o 48361017_10156755079306203_965559431834107904_o


“Svjetlost“

January 11, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /

Ovaj rad od danas se zove “Svjetlost “ i govori o vjecitom putu na kojem se nalazimo svi, u potrazi za dobrom.45071943_10156654281046203_187831177690742784_o


Balkan Traffik

January 10, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /

Festival koji se odrzava u Briselu, a ciji je cilj promocija kulturne bastine Jugoistocne Evrope, zove se “BALKAN TRAFIK“.

Ovo je prvi od moja tri prijedloga, istog crteza, ali razlicite atmosfere postignute bojom, za plakat “Balkan Trafik-a“.

Tema plakata je BALKAN.

 

b3 b2 b


” Buđenje svijesti”

January 10, 2019 / Uncategorized / 0 Comments /

 

izlozba1

Mnogi dijele mišljenje da je Rikardo Druškić jedna od trenutno najzanimljivijih ličnosti na likovnoj sceni Bosne i Hercegovine i šire.

Svojom dvodimenzionalnom igrom linija koje  tvore karakteristične stilizirane likove, svojim živim bojama i razigranošću kompozicije, ovaj mladi sarajevski slikar osvaja publiku.  Njegovi radovi ne iscrpljuju se samo na platnima, vidjeti ga možemo i u javnom prostoru, na muralima koji krase Sarajevo i druge gradove. U njegovoj likovnisti i pojavnosti ima nešto od Keitha Harringa, mada za inspiraciju često uzima Hieronzmusa Boscha i druge klasike. Ovaj umjetnik zanimljiv je i zato što iza sebe nema formalno umjetničko obrazovanje, nije član umjetničkih kolektiva i na sceni djeluje samostalno. Ipak,  izlagao je u Evropi, Americi, a njegove ilustracije krase mnoge privatne i poslovne prostore.

Rikardo je umjetnik koji mnogo radi, jedan od onih čije su ruke i odjeća najčešće umrljane bojama. Publika ga prati putem Facebooka, gdje veoma često, ponekad i svakodnevno, postavi neko od svojih novih djela i aktivno komunicira s publikom.

Sve što smo do sada napisali upućuje da se radi o izuzetnom umjetniku, te je potpuno očekivano da u rodnom gradu, u mjesecu decembru, kada su proslave i progodni događaji na vrhuncu, Rikardo Druškić otvori svoju samostalnu izložbu. Ne bilo gdje, već u reprezentativnijem izložbenom prostoru – gradskoj Vijećnici.

Izložba će biti otvorena  u petak 14. decembra u 19,00, a na njoj ćemo vidjeti do sada neobjavljene radove. 

Ekskluzivno za Radiosarajevo.ba, ovaj umjetnik govori o svojoj umjetnosti i razlozima za pokretanje izložbe “Buđenje svijesti”.

Radiosarajevo.ba: Kada kažemo „izložba u Vijećnici“ to zvuči nekako oficijelno, prigodno, kao dugo očekivano društveno priznanje. Osjećate li se tako?

Rikardo Druškić: Osjećam veliki ponos unutar svoga bića. Iz tog razloga sam ovom projektu pristupio sa nikad više fokusa i pažnje . Radovi koje ću izložiti u Vijećnici su sigurno do sada moji najzreliji i najbolji radovi. Sve to mi daje za pravo da mislim da sam na pravom putu, te me tjera da radim još više i bolje.

Radiosarajevo.ba: Vaš rad Buđenje Svijesti koji ste objavili u avgustu ove godine, okosnica je oko koje je nastala izložba. Radi se o slici koja je dugačka 6 metara. Najprije nam recite kako i zašto je nastao ovaj rad i šta njime poručujete.

Rikardo Druškić: Rad je nastao kao plod dvije želje koje sam imao za sebe u odnosu na umjetnost koju stvaram, kako bih je učinio boljom. Pitao sam sebe “Koje su tvoje mane”. Prva mana je bila nestrpljivost, dok je druga puno i bitnija, nedovoljno društvene angažiranosti kroz rad. Rad Buđenje svijesti je nastajao kroz proces od dva mjeseca. Nastao je kao plod ličnog bunta u odnosu na situaciju u društvu u kojoj se nalazimo. Bavio sam se pitanjem individualne unutar kolektivne svijesti. Došao sam do zaključka da je prvi preduslov za promjenu kolektivne svijesti rad na sebi. Buđenje svijesti predstavlja sistem u kojem živimo – zamršen, zapetljan, komplikovan, težak za shvatiti i za iz njega izaći. Raznim simbolima pokušao sam opisati ne samo sam sistem, već i čovjekovo stanje uma i svijesti dok unutar istog živi.

Rikardo Druškić - undefined
Foto: Nedim Grabovica / Radiosarajevo.ba: Rikardo Druškić

Radiosarajevo.ba: Kako je dalje tekao proces pripremanja izložbe? Kako je ona koncipirana?

Rikardo Druškić: Mjesec dana nakon sto sam zavrsio Buđenje svijesti  dobio sam poziv da dođem na sastanak u Vijećnicu. Imao sam veliku tremu, ali sam jedva čekao taj trenutak. Na sastanku su me dočekali direktor JP Sarajevo Esad Tanović, te Tarik Hamzić, čija je bila ideja da mene pozovu da izlažem u Vijećnici, te Meliha Redžić koja će biti zadužena za organizaciju izlozbe. Odmah mi je bilo jasno da će ovo biti najozbiljniji projekat na kojem sam do sada radio. Na prvom sastanku dogovor je bio da na sljedeći dođem s idejom i konceptom. Tada sam shvatio da bi rad Buđenje svijesti  trebao biti koncept izložbe.

Narednih 11 slika ovog ciklusa predstavljaju „duhovne autoportrete” koji pokazuju individualni proces kroz koji prolazim na putu ka samospoznaji na temu buđenja svijesti.

Radiosarajevo.ba:  Čitajući prateći tekst uz izložbu, saznajemo da u značenju prikazanih radova veliki značaj ima forma – horizontalna i vertikalna. Možete li dati više detalja i obrazložiti zašto je tako?

Radiosarajevo.ba:   Prvi rad je postavljen horizontalno. On predstavlja fizički, vanjski svijet, pokazuje društvo kao sistem koji je zakazao. U daljem radu prelazim iz vanjskog u unutarnji svijet, te radovi prelaze iz horizontalnog u vertikalni položaj. Razlog tome je što sam izdvojio sebe kao jedinku iz društva, te se bavio osjećajima, saznjanjima unutar sebe. Te radove sam nazvao “duhovnim autoportetima” i logično mi je bilo da ih pozicioniram vertikalno kako bih napravio razliku između vanjskog i unutrašnjeg, materijalnog i duhovnog.

Radiosarajevo.ba:  Svojim radom nam poručujete da u ovom svijetu koji se doima kao bezizlazni haos ne smijemo odustati, da svako treba krenuti od sebe i tražiti dobrotu.Ne zvuči suviše teško, ali da li je uistinu tako u praksi? Da li se u svojoj svakodnevici više susrećete s dobrotom ili sa razočarenjima u pogledu okoline?

Rikardo Druškić:  Naše drustvo, kao i svako drugo unutar kojeg je siromaštvo svakodnevnica, plodno je tlo za lošu energiju. Teško je biti dobar čovjek kada nemaš sredstava za osnovnu egzistenciju. Prehraniti porodicu, ili ako si u mlađim godinama a nemaš za popiti kafu, to ne može biti dobro za razvitak ličnosti. Takođe, danas se živi nenormalno brzo, zapadni stil života. Mišljenja sam da tu nema sreće. Sreća je pojam mira, a mir je na Istoku. To je stanje uma koje je potpuno suprotstavljeno zapadnim vrijednostima koje nam se ovdje kao normalne nameću. Istražujući ovu temu za izložbu, i sam sam puno napredovao i došao do nekih saznanja koje prije nisam imao. Ja imam sreću, svjestan sam toga, da mogu da radim i živim lijepo od svoga posla. Neko će reci “Pa lako je njemu pričati o traženju dobra”. Možda to i jeste tačno, ali šta nam drugo onda preostaje? Energija među mladim ljudima, onima koji  me najviše i okružuju, za mene lično je poraz. Poraz sistema i društva. Zato se svi zajedno trebamo boriti protiv zla. A kako drugačije se boriti protiv zla nego dobrim?

Radiosarajevo.ba: Neosporno je da vaša djela komuniciraju s publikom, a imamo priliku saznati šta vi želite njima poručiti. Ali zanima nas i šta publika, vaši poklonici, u njima iščitavaju. Kakav je feedback od strane publike? Šta je to što ih privuče vašem radu?

Rikardo Druškić:  Šta moja publika u mojim radovima vidi, to nisam siguran. Vide nešto s čime se mogu poistovjetiti, to je sigurno. To je prvi preduslov. Takođe, ljudi vole kada vide da neko nešto radi strastveno. Ja se umjetnošću bavim strastveno. To me pokreće i mome životu daje smisao. Moj radni dan traje od buđenja do momenta  kada zaspim. Naravno da ne provedem čitav dan slikajući ili crtajući, ali čitav dan sam posvećen razmišljanju o trenutnim i budućim projektima i kako da budem bolji. Ono što ljudi ne znaju su posljedice takvog pristupa, a to je nedostatak socijalnog života, a i česte situacije kada ispaštaju moji najbliži. Ali to je cijena mog uspjeha koju svjesno plaćam.

Rikardo Druškić - undefined
Foto: Nedim Grabovica / Radiosarajevo.ba: Rikardo Druškić

Radiosarajevo.ba: Razgovarali smo prije godinu dana, uoči vaše izložbe u Berlinu i tada smo došli do zaključka da je vaša stvaralačka energija neiscrpna, da kvantitet vaših radova mnoge začuđuje. Vi ste tada rekli da je kvantitet neizbježan ukoliko želimo ostvariti kvalitet. Da li se u međuvremenu promijenio vaš stav?

Rikardo Druškić: Moj stav prema kvantitetu se nije promjenio. I dalje radim svakodnevno. I ovo će biti moja do sada najproduktivnija godina. Kako drugačije napredovati nego konstantnim radom? Ipak moram biti iskren i reći da za predstojeću 2019. godinu planiram raditi puno veće formate, što će rezultirati time da će radova biti manje, ali bit će puno bolji. Također,  trudim se ne postavljati sebe kao parametar kada donosim sud o dešavanjima izvan sebe, već pokušavam biti što objektivniji i pošteniji.  Svaki umjetnik i umjetnica imaju svoj način rada, i ukoliko su u tome iskreni i predani, mislim da tu nema problema.

Radiosarajevo.ba: Osim u galerijama i brojnim interijerima, vaše radove možemo gledati i na muralima, ne samo u Sarajevu. Ljetos smo bili svjedoci pokušaja gradskih i kantonalnih vlasti da se obračunaju s „vizuanim zagađenjem grada“, krenuvši od grafita. Kako gledate na to?

Rikardo Druškić: Mislim da potpisima i ličnoj promociji nije mjesto na zgradama od javnog značaja. Otkud uopšte nekom pravo da dođe, uzme sprej i po nečijoj imovini, nečemu što njemu ili njoj ne pripada,  se poptisuje? To nije umjetnost. Ali, moramo uzeti širu sliku kako bi situaciju shvatili objektivnije. Možda takve radnje nisu umjetnost, ali sigurno jesu plod mladalačkog bunta,  koji se iskren. Ti potpisi su posljedica, nikako uzrok. Svakako se u posljednje vrijeme trudim da shvatam,  a da ne osuđujem i  mislim da bi svi trebali tako  raditi. Murala u Sarajevu skoro da i nema. Generalno mislim da Sarajevo ima puno veće probleme od vizualnog zagađenja.

Radiosarajevo.ba: Vaši radovi imaju brojne poklonike, što se vidi ne samo na društvenim mrežama, već i u stvarnom životu. Želim reći – prisutni ste i vidljivi. Koliko je truda potrebno da bi se to postiglo?

Rikardo Druškić: Ljudi kada vide jednu uspješnu osobu (ovdje ne pričam o sebi), oni vide samo ono površno što s time ide. Siguran sam da velika većina ljudi ne razmišlja o količini odricanja koja je potrebna da bi se dosegao neki određeni nivo, pa da za nekog možeš reći da je uspješan ili uspješna. Kao puno mlađi i manje vrijedan nego što sam sad, pričao sam o talentu kao najbitnijem faktoru za dobrog umjetnika. Danas,  kada imam malo više godina i puno više iskustva, mogu reći da je talenat samo oruđe koje će bez rada ostati neiskorišteno i upropašteno. Maloprije sam već napisao – moj radni dan traje od momenta kada se probudim do momenta kada zaspim. Naravno da postoje trenuci odmora, ali umjetnost je sveprisutna, nekad ne na svjesnom već na podsvjesnom nivou. Ne bih da me neko pogrešno shvati i da kaže da “kukam”. Meni su ovaj način rada, ova radna etika pomogli da se razvijem u osobu na koju sam ponosan. To prije nisam nikada mogao reći za sebe.


Ilustracija za knjigu Elme Selmanagic Lize “Odnos brace i sestara kroz intraobiteljsku dinamiku“

November 19, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /