Mixed media – 2018

November 19, 2018 / Digital Art / 0 Comments /
sss_by_sarajjevo_dcn8chb-pre

dddfdd_by_sarajjevo_dcreu62-pre svijetlost_by_sarajjevo_dcqukrz-fullview mmm_by_sarajjevo_dcqukay-fullview sasammmy_by_sarajjevo_dcq66xf-fullview gege_by_sarajjevo_dcq66rg-fullview cfdf_by_sarajjevo_dckijbj-fullview illu_by_sarajjevo_dcj60v3-fullview test_by_sarajjevo_dcj60a7-fullview img_20180730_194446_by_sarajjevo_dcj607c-fullview asdas_by_sarajjevo_dcj5zyp-pre illuu_by_sarajjevo_dcf3m05-pre akrilio_copy_by_sarajjevo_dcf3m89-pre zajedno_by_sarajjevo_dcciwdi-fullview price_za_lakunoc_by_sarajjevo_dc8pcs2-fullview chasing_buterflies_by_sarajjevo_dc79mc9-fullview 1plus1_by_sarajjevo_dc30zv5-fullview pravila_by_sarajjevo_dc1wz56-fullview


The Dark Side of the City

November 18, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
RikardoTheater

Rikardo Druškić is one of Sarajevo’s most promising artists – and a child of the post-war generation who tries to make sense of a past he has no memories of.

Rikardo Druškić rearranges the two mobile phones and his wallet like cards on a casino table. One next to the other, no spaces in between, edge to edge. He does that a few times while drinking a beer in the bar at the Academy of Performing Arts, one of his favourite places in Sarajevo. Moving and rearranging – it is Rikardo’s way to release his nervous energy and to bring order into the chaos at the table in front of him. It is also his way to make sense of the world around him as a visual artist. „Without art I would go crazy,“ says the 27-year-old.

The light in the bar is dim; a few students from the Academy are sitting around, smoking, drinking, coming and leaving every 30 minutes. It is early afternoon and everybody is in between things to do. People greet each other briefly, have a chat and then mind their own business. The bar is a small place where you cannot hide in a corner. But with the sparse light and cigarette smoke you do not have to come too close to anyone if you do not want to.

 

Rikardo is a tall young man with hands that look like they are used to physical work. But as soon as they are holding a pencil or a spray can, his hands mix rawness with elegance. In an Adidas sports jacket his long fingers look like a natural extension of the stripes on the sleeves of the jacket. There is a flow in his appearance. At the same time he conveys a disruption on the inside. Both parts put together make up the source and the style of his work as an artist.

In 2014 his piece „Madness Continues“ was a finalist at the „Art Revolution Competition“ in Taipei, Taiwan. This award put him on the art map outside of Bosnia and launched his career. Since then he was part of exhibitions in New York, Miami and Berlin. But Rikardo is also a child of the post-war generation.

 

He was two years old when the war in Bosnia broke out and spent the years during the siege of Sarajevo (1992-1996) in the city with his parents. During this period Sarajevo was under constant attack from the Serbian paramilitary forces. Few people were able to leave the city and close to 14,000 were killed.

Rikardo has no memories of that time. But he says it had a huge impact on him. „I am nervous a lot and I am sure that is because of the war.“ Sarajevo is a city with tension and low energy, he says. People are struggling with poverty, high unemployment and a political system that did not move the country forward since the Dayton agreement ended the war more than 20 years ago. „It is hard here for people to be themselves because they are always stressed out about how to take care of their family.“ Therefore, says Rikardo, the city is cocooned with a sense of restlessness with people being always on their toes.

„I don’t really want to talk about it. Something has ended at that time and something new was about to begin.“

Rikardo’s view on Sarajevo also holds true for his work and himself. His nervous energy that shows in him rearranging phones and wallets also shows in his drawings and paintings. Both are a coping mechanism. And a form of self-protection from unpleasant experiences – personal and as a society. One of his paintings, „The Beginning“, hangs on the wall at the bar in the Academy of Performing Arts. „The Beginning“ is a piece with warm colours, inviting at first but also scary displaying fishes whose heads have been cut off and awkward looking figures. The painting deals with a transition period in his life. „I don’t really want to talk about it. Something has ended at that time and something new was about to begin.“ Rikardo wants the painting to speak for itself. To open up and explain his emotions linked to the painting would make him too vulnerable. It is easier and saver for him to put his inner feelings out there without explanation and move on to his next work. The viewers shall find out for themselves. The human being behind the painting prefers to remain in the shadow.

 

With his short hair, rolling gait, hooded sweater, sneakers, ample trousers and nervous glance in his eyes Rikardo comes across like a football fan on his way to a game – ready for a fight. But when he smiles his face reveals an innocence that is both welcoming and withdrawn. Instead of fighting, Rikardo channels his energy and dark side into his art. „Madness Continues“, „Fear and Loathing“ or „Dark Side of my Room“ are titles of his paintings. The later being about a darkness inside that you cannot show to people in public but only in your room when no one is watching.

His work attempts to connect the dark side of his room with the outside world. The restlessness of human beings with a place quieter and at ease. The past wounds of a society with a more compassionate future. Sarajevo might be the environment in which Rikardo’s art originates, but it conveys something universal about contemporary life. His approach is playful and his figures appear childish at first. But the many movements, characters and twists in his paintings calm down the viewer in a strange way. It is almost like someone has visualized and colored our own fears, restlessness and short moments of joy in order to give us some time to relax.

 

The 27-year-old is not interested in art history, but the recent past of his country clearly shows in his art. „I am simply expressing my inner feelings and share them with the audience. When you see my work you feel some emotions.“ He started to draw when he was still in high school, but did not seriously produce works of art until he was in his early twenties. In his hometown Sarajevo Rikardo has done commissioned work for theatres, shopping centres and car companies. Besides his around 400 paintings – most of them are drawn by hand, colored and then printed digitally – he has also created several murials.

Opportunities in Sarajevo are rare and it is hard for artists to make a living. Public support is low and the complicated political structure with two separate entities in the country (The Federation of Bosnia-Herzegowina and The Republika Srpska) prevents a proper funding system to emerge. „There is a lot of jealousy and artists don’t support each other. If you get a chance it might be your only one. So people are getting weird about it. It is like in all poor places: People who make it do so somewhere else – in Europe or the United States. But not here.“

 

Since the end oft he war in 1995 approximately 150,000 young Bosnians have left the country, in 2016 youth unemployment according to the World Bank was 68 per cent. Unlike many others of his generation Rikardo has no plans of leaving Sarajevo. „I am lucky. I can do what I love, earn a living, be with my friends and family and travel around.“ His paintings sell and his commissioned work for companies brings additional money and attention. But the 27-year-old is still enjoying the luxury of living with his parents and has no plans of moving out until he has his own family. These circumstances are helpful for fully focusing on his art and career.

Despite his own success, his outlook on the future of Bosnia is not very optimistic. „I try to contribute with my art. I am glad if people enjoy my work and feel connected. But one gallery or one exhibition is not enough. Sarajevo deserves more art but people don’t dare to demand more. We still have this attitude in Bosnia: it is all good, at least we are alive. Just please don’t shoot us.“

About 45 minutes after sitting down at the bar Rikardo has finished his beer and picks up his mobile phone and wallet from the table. It is time to move on and to rearrange them anew in some other place – and to continue to make sense of the world around him.

The Beginning by Rikardo Druskic: "Something ended and something new was about to begin"


Mural za Authority Partners, Sarajevo

November 18, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
autoo

auto2


Streetart Festival Mostar – 2017

November 18, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
mostars

mostars


Rikardo Druškić izložio “Omaž prošlosti” u Kutchi

November 18, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
Screen Shot 2018-11-18 at 20.42.14

Samostalna izložba radova Rikarda Druškića pod nazivom “Omaž prošlosti” otvorena je večeras u concept storeu Kutcha.

 

“Omaž prošlosti” Druškićeva je interpretacija deset kultnih umjetničkih djela. Ideja je nastala prije dvije godine kada je kroz svojevrstan omaž reinterpretirao najpoznatiji rad svog omiljenog umjetnika Hyeronimusa Boscha “Vrt ovozemaljskih užitaka”.

Pored ovog djela, posjetioci su mogli uživati u zanimljivoj postavci Druškićeve reinterpretacije djela poput “Riba u zraku” Ivana Generalića, “Suncokreti” Van Gogha ili Botticellijeve “Rođenje Venere”.

Izložba ostaje u Kutchi do 31. decembra.

Screen Shot 2018-11-18 at 20.42.43 Screen Shot 2018-11-18 at 20.42.26 Screen Shot 2018-11-18 at 20.42.14 Screen Shot 2018-11-18 at 20.42.05 Screen Shot 2018-11-18 at 20.41.57

Berlin mi je pored Sarajeva najveća inspiracija

November 18, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
24174497_10155754104101203_7676916886474927962_n

Njegovi  radovi se mogu vidjeti na  ekranima čuvenog njujorškog  Times Square-u  ili u Centru za digitalnu umjetnost u Los Angelesu.U Sarajevu, Mostaru,  Konjicu, Cazinu mnogi poznaju umjetnost  Rikarda Druškića, prije svega njegove murale, zidne slike, koje  su nastajale u okviru različitih uličnih festivala. Ovaj 27-godišnji umjetnik koji je rođen u Zagrebu, cijeli svoj život  je proveo u Sarajevu. Ono mu je, kaže najveća inspiracija, a nakon njega slijedi Berlin. Njemački glavni grad ga je, dodaje, uvijek posebno fascinirao, zbog svoje istorije, prije svega zbog Berlinskog zida koji je djelimično bio jedan dugački  mural. Stoga mu je životna želja bila da svoju prvu samostalnu izložbu van granica Bosne i Hercegovine organizuje u njemačkom glavnom gradu. I ta mu se želja napokon ispunila. U galeriji Mainoeuvre u berlinskoj četvrti Schoeneberg berlinska publika može  do 11. januara iduće godine vidjeti njegovih 35 djela.

Galeriju Mainoeuvre i njenog vlasnika Zorana upoznao savim slučajno

Da postoje neke sudbinske, kosmičke veze, u to je Rikardo Druškić, sasvim siguran. Kada je u maju mjesecu boravio u Berlinu, tražio je izložbeni prostor  koji bi bio „pravi okvir” njegovim radovima. Kada je prolazio pored prostorija galerije Mainoeuvre bio je oduševljen. Zapisao je E-mail adresu galeriste i poslao mu poruku u kojoj se predstavio i izrazio želju da upravo tu postavi svoju prvu međunarodnu samostalnu izložbu. Odgovor  je došao brzo, u potpisu Zoran Stevanović.  Umjetnik, rođen 1979. godine  u Zürichu,  kao dijete gastarbajtera porijeklom iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, je prije sedam godina  doselio u Berlin i nedavno i sam ostvario svoj  životni san, otvaranjem  galerije koja je ujedno i centar  za različite druge performanse. Stevanović je otišao u Sarajevo, vidio radove Rikarda Druškića i odlučio da ih postavi u Berlinu.

Berlinska publika fascinirana „intrigantnom  jednostavnošću”  izloženih slika

Druškovićevi radovi odišu farbama, neobičnim razigranim motivima i  na prvi pogled izgledaju  skoro naivno. To je njegov cilj, objašnjava harizmatični Sarajlija, njegovo bavljenje umjetnošću je također počelo naivno, na školskim časovima, na kojima je iz dosade počeo crtati neke izmišljene likove, plodove njegove djetinjske mašte. Tvrdi da se rodio umjetnikom i da je bilo samo pitanje vremena kada će to i postati. Međunarodni uspjeh ovog autodidaktika, Rikardo Druškić naime nikada nije pohađao akademiju, pokazuju da je imao pravo. Druškić je dosada, u sklopu grupnih izložbi, izlagao u New Yorku, Miamiu, Los Angelesu te u Taiwanu. Nosilac je međunarodnih priznanja, između ostalog i prvog mjesta u kategoriji apstraktnih umjetnika na internacionalnom takmičenju vizualne umjetnosti Art.Competition.net.

Globalna platforma za promociju savremene umjetnosti see.me je odlučila da njegova dva rada prikazuje na uličnim ekranima čuvenog njujorškog trga Time Square-a, a britanski Guardian ga u tekstu o Sarajevu,  ocjenjuje „najboljim  domaćim modernim mladim umjetnikom “.

Pohvale mu laskaju ali zna da mora još mnogo da uči

Neki kritičari u  radovima Rikarda Druškića prepoznaju uticaje Paula Kleea ili  kubiste Pabla Picassa, no Rikardo kaže da on sam najviše voli Hyernomusa Boscha, čuvenog holandskog slikara renesanse. Reinterpretacija njegovog najpoznatijeg djela „Vrt ovozemaljske naslade” ga je inspirisala da naslika i neke svoje verzije  drugih slika od istorijskog značaja . No, najviše vole te nekakve dječje motive, njihovu naivnost i iskrenost. Mladi sarajevski ilustrator i slikar stoga rado citira i njemačkog filozofa i psihoanalitičara Ericha Fromma te kaže da je „on sam svoje dijete u sebi  i zadržao”. Stoga voli i da radi  sa djecom i za djecu, između ostalog je ilustrirao za prvi Mali MESS, program za djecu uglednog  međunarodnog pozorišnog festivala . Svoju intrigantnu jednostavnost će, ističe, i dalje njegovati. Nakon izložbe u Berlinu, planira još dvije međunarodne izložbe, u Italiji i Portugalu. 2 1


Berlin – galerija Mainoeuvre

November 18, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
digg

24174497_10155754104101203_7676916886474927962_n 24312796_10155754103936203_3632979846583794897_n 24174694_10155754103651203_1066777717063031920_n 24296439_10155754103596203_1986380222903352210_n 24059028_10155754103531203_2131062107442048737_n 24231750_10155754103246203_2051481033931371258_n 24177195_10155754105111203_4514574732049950214_n 24312745_10155754105046203_4570833649348210517_n 24129622_10155754104741203_2143675138351801975_n 24296525_10155754104601203_389195717666314569_n digg


Intervju / Rikardo Druškić, najtraženiji mladi umjetnik iz BiH sprema kofere za Berlin

November 18, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
rikardo_druskic_rsa06

Umjetnost zahtijeva koliko vještinu, toliko i maštovitost i intuitivnost koju nesputanu možemo vidjeti kod djece.

Poznat i izvan granica Bosne i Hercegovine i jedan od najtalentiranijih umjetnika mlađe generacije, Rikardo Druškić dosad je osvojio brojna priznanja, uključujući i prikazivanje dva rada na ekranima čuvenog Times Square u New Yorku.

Radovi ovog sjajnog mladog ilustratora i slikara iz Sarajeva inspirirani su crtanim filmovima njegove generacije i čudnovatim bićima. U intervjuu za Radiosarajevo.bagovori o svojim počecima, izložbi  u Berlinu i svojoj umjetnosti za koju voli reći da je intuitivna i iskrena.

“Osobenost za koju  pri odrastanju odrasli djeci govore da je pogrešna, time podsvjesno utječu na njihov razvoj, a s vremenom je i potpuno eliminiraju. To je po Erichu Frommudio procesa odrastanja. Ja sam svoje dijete i svoju intuiciju zadržao. Otuda dječiji motivi. Otuda naivnost i iskrenost”, rekao je Druškić.

Jedan je od umjetnika koji  nikada nije pohađao likovnu akademiju. Na pitanje da li to doživljava kao slobodu ili smetnju u karijeri, Druškić odgovara:

“To je istina. To sto nisam pohađao likovnu akademiju mislim da je za mene, zbog moje naravi i temperamenta dobro, ali osjetim da mi dosta stvari u tehnici izvođenja vlastitih ideja fali. Tu bi mi akademija pomogla. Ipak, iskren ću biti i reći, mislim da je ovo pravi put za mene kao osobu, a i kao umjetnika. Ja sam individualac. Volim svoj put praviti a onda po istom kročiti.”

Još kao srednjoškolac počeo se baviti crtanjem primarno u oblasti ilustracije i digitalne umjetnosti. Počelo je naivno, kaže Druškić, baš kao kada dijete stupa u igru – iz dosade, iz zabave.

“Tako sam i ja dosadne školske časove zamijenio kreiranjem svojih likova i svjetova. Mislim da ja nisam odlučio. Rodio sam se umjetnikom, a viša sila je odlučila kada će umjetnik u meni preuzeti kontrolu nad mojim životom”, iskren je ovaj mladi plodotvorni umjetnik koji skoro svaki dan neki od svojih radova objavi i na društvenim mrežama.

Odakle tolika stvaralačka energija?

“Prije svega, moram reći da mi je jako drago da ste to primijetili. Kao umjetniku, prije svega, važno mi je da se moj glas i poruke čuju i primijete ze koje osjećam dužnost da ih  dijelim. Isto tako, moram reći da dosta ljudi ima problem s kvantitetom. Ja se ne slažem s tim. Moja umjetnička filozofija kaže da kada se naporno radi, u kvantitetu mora neminovno postojati kvalitet. Mislim da sam dosegao taj nivo. Ljudi koji prate moj rad daju mi za pravo da to i mislim”, istaknuo je Driškić.

Osvajao međunarodne nagrade a upravo priprema samostalnu izložbu u Berlinu. Kako bi doživio međunarodni uspjeh, pitamo ga šta je, osim genijalne umjetnosti, potrebno.

“Jedan odličan i predan menadžer. A ko bi na svijetu taj posao mogao da radi bolje i požrtvovanije od jedne mame. Moja majka je slala radove na konkurse i zaslužna je za svaku od četiri internacionalne nagrade, koliko i ja”, naglasio je ovaj talentirani umjetnik.

Rikardo Druškić za Radiosarajevo.ba otkriva i detalje izložbe koja je trenutno postavljena u njemačkoj prijestonici Berlinu za koju se sam izborio svojom upornošću i jakom željom.

“Poziv za Berlin bih odmah želio demistificirati i ujedno dati savjet svim mladim umjetnicima. Mene niko nije vidio, primijetio niti zvao da izlažem. Bio sam u Berlinu u maju ove godine, dopala mi se energija i grad. Iako ne volim koristiti floskule, bila je to ljubav na prvi pogled, od prve noći. Želio sam za svoju prvu internacionalnu izložbu da bude u Berlinu i latio sam se posla. Šta to znači? Slao sam jako mnogo mailova na različite adresa i pregovarao s mnogo kustosa i vlasnika galerija. Na kraju se sve svelo na tri galerije. Galerija Mainouevre je bila moj konačni izbor i vjerujem da je to bila prava odluka za mene”, ispričao nam je.


Putnički automobil kao umjetničko djelo u realizaciji Rikarda Druškića

November 18, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
Seat_Rikardo8

Rikardo Druškić, jedan od najtalentiranijih umjetnika mlađe generacije, jučer je u sklopu Pop Art Festivala svoje djelo prenio na neobično umjetničko platno – putnički automobil Seat Leon.

Treći dan Pop Art Festivala oblježio je događaj u Sarajevo City Centru u sklopu kojeg je umjetnik Rikardo Druškić kreirao umjetničko djelo na točkovima. Prisutni su uživali u oslikavanju putničkog automobila Seat Leon koji je kompanija Porsche Sarajevo ustupila za potrebe ovog umjetničkog performansa.

Oslikavanje automobila u svijetu počelo je prije 40 godina kada su najpoznatiji umjetnici iz Pop Art perioda, poput Roya Lichtensteina i Andy Warhola, počeli oslikavati trkaće automobile.

“Moram reći da sam oduševljen saradnjom s Pop Art Festivalom i Porsche Sarajevo. Čast mi je što sam pozvan da učestvujem u oslikavanju ovog automobila, koji je sam po sebi sjajno umjetničko djelo”, kazao je Druškić. Ovo izvanredno umjetničko djelo će biti izloženo u salonu kompanije Porsche Sarajevo.

U sklopu ovog događaja održana je i radionica slikanja za učesnike Pop Art Festivala. Polaznici radionice slikali su radove u Pop Art stilu na temu automobila. 170423034.1_xl


Rikardo Druškić: Omaž umjetničkim djelima koja predstavljaju vječnu inspiraciju

November 18, 2018 / Uncategorized / 0 Comments /
posljednjavecera_by_sarajjevo_dbtpsmv-fullview

scan_64_by_sarajjevo_dbtpso3-fullview 7_by_sarajjevo_dbtpryc-pre 11_by_sarajjevo_dbtprwt-pre 12_by_sarajjevo_dbtprvs-fullview rikardovvrt_by_sarajjevo_dbtpru1-fullview Untitled-1 rad4_by_sarajjevo_dbtpsub-fullview 10_by_sarajjevo_dbtpsdt-fullview van_gog_by_sarajjevo_dbtpsf0-fullview ivangeneralic_by_sarajjevo_dbtpsik-pre posljednjavecera_by_sarajjevo_dbtpsmv-fullviewU stalnoj potrazi za inspiracijom i želji za projenama u svome radu, umjetniku Rikardu Druškiću se nanovo javila ideja o kojoj je odavno promišljao. Prije dvije godine uradio je rad, koji je bio svojevrsni omaž njegovom omiljenom umjetniku Hyeronimusu Boschu i njegovom avangardnom, te najpoznatijem djelu Vrt ovozemaljskih užitaka. Omaž kojem je pristupio sa dosta pažnje je nastajao iz ‘sebične’ potrebe da interpretira djelo koje je na njega ostavilo nevjerovatan dojam i u kojem je iznova pronalazio inspiraciju za prostor, boje, planove i kompozicije. Nakon završetka rada, zadovoljan cjelokupnim rezultatom, nastavlja promišljati o ovakvom načinu rada i šta ono zapravo predstavlja njemu samom, ali i njegovoj okolini.

Ideja i promišljanja su živjele u meni, ali kako je vrijeme prolazilo pojavljivale su se kroz povremena sjećanja, sve do sada. Naime, vjerujem da je cjelokupno promišljanje nesvjesno sazrijevalo u meni da bi se ispoljilo kroz nevjerovatan fokus i jasnoću upravo sada, kada i počinjem da istražujem i ilustrujem radove drugih autora sa historijskim značajem u vizuelnoj umjetnosti. Serija radova se svodi na deset odabranih dijela. Unutar procesa rada, društveni kontekst koji nije nužno u prvom planu u mojim radovima, počinje da se ispoljava u vidu pitanja zašto? i kome? Kako sam i sam sazrijevao kroz život, počeo sam shvatati važnost pojma prošlosti, ali i njenog učinka na svakodnevni život, te u kojoj mjeri je upravo ona parametar za sadašnjost i uputa za budućnost. Namjera u ovoj seriji radova jeste da kroz svoj stil navedem posmatrača da prepozna orginalno djelo. U današnjem okruženju, gdje pažnja se svodi na minimum i samim time dobija na cijeni, ukoliko moji radovi uspiju donijeti određenu vrstu osvježenja posmatraču i zaustaviti ga na nekoliko minuta u igri proučavanja orginala i kopije kao zasebnih jedinstvenih djela, te promišljanju i doživljaju istih, moj cilj je ispunjen. On nije grandiozan u smislu da želim mijenjati svijet, već želim probuditi pažnju, emociju ili igru misli kroz imaginarni svijet, koji nije nužno ozbiljan i težak kao ovaj naš u kojem bivamo, kaže Rikardo.