“Pinokio je imao bujnu maštu“

November 25, 2020 / Uncategorized / 0 Comments /
125569927_10158708537966203_153426114957530030_o
Prije nego što počnem pisati ovaj tekst, pažljiv kakav jesam, volio bih reći da ovi tekstovi ne moraju biti tačni. Ovo su moje opservacije, često artikulisane kroz misli nekih od velikih umova naše današnjice I proslošti. Ovo je moja istina, zasnovana na mojim žiovtnim iskustvima. Cilj ovih tekstova, koliko god je to moguće, da budu pokretači nekih mikro promjena, kao I to da ukažu na individualnu važnost u građenju boljeg društva. To će uveliko zavisiti od 2 stavke; smislenosti tekstova, kao I vašoj otvorenosti ili zatvorenosti prema ovim tekstovima.
Moj kreativni proces najčešče protiče spontano, na jednom intutivno-apstraktnom nivou. To znači da skoro nikad nemam predumišljaj o temi koju želim obraditi, već pustim da me viša sila do te teme odvede. Tako je bilo I sa ovim radom. Počeo sam crtati bez neke ideje šta želim reći. Dok sam započinjao rad, crtajući skicu, napamet mi se pojavio Pinokio, a nakon toga I vizija gdje želim krenuti dalje.
Priču o Pinokiju znamo skoro svi. To je najpopularniji animarinani film, poslije Kralja lavova, svih vremena. Pinokio je bio drveni lutak, koji je silno htio postati pravi dječak, a kada bi lagao, narastao bi mu nos. Ovaj motiv postao je sinonim za laganje koji se danas koristi u svakodnevnom govoru, a koji ću uzeti kao centralni motiv ovog rada. Priča o Pinokiju je puno komplexnija, ona je psihološka priča o transformaciji lika, ona je priča o borbi izmedju dobra I zla.
Ovaj rad poentira važnost govorenja istine, ili barem ne laganja, budući da je pojam istine često vrlo apstraktan.
Šta je istina?
Za mene je istina jedan od dva sveta pojma; Istina (smisao) I Ljubav. Za njima sam čitav život tragao. Griješio sam. Tražio sam ih na pogrešnim mjestima, u drugim ljudima. Sve “moje“ istine su bile u meni. Ljubav je bila u meni. Istina je bila u meni. Zapravo, sva pitanja koja se tiču nas samih, a na koja tražimo odgovor, u nama su. Bitno je znati gdje I kako tražiti. Bitno je naučiti slušati naše tijelo, naše često vrlo zbrkane emocije. Moja istina su Bog (unutrašnja) I umjetnost (vanjska), koja mi služi kao platforma za činjenje višeg dobra.
Istina nam daje integritet, hrabrost, gradi karakter, čini nas boljim osobama. Ona je put kojim trebamo krenuti kada je mračno. Istina unosi red u nered. Ona je jedan od osnovih pojmova u filozofiji I teologiji. Rizik od ne govorenje istine dolazi sa velikom cijenom. To najbolje mozemo vidjeti mi, Bosanci I Hercegovci, šta nam je šutnja donijela. Naša istina je ona puna boli I nepravde, ali mi I dalje šutimo I trpimo. Na svu sreću, jučer smo vrisnuli; glasno I jasno!
Na socijalnom nivou, istina je spoznaja situacije koja odgovara stvarnosti. Ona je temelj svakog odnosa, s pretpostavkom istine ulazimo u svaki novi odnos. Govoriti istinu je krucijalno za svaku autentničnu komunikaciju. Kada istina ne bi bila očekivana, ne bi puno vremena prošlo kada bi se ljudska komunikacija raspala, a sa njom I temelji društva u kojem živimo.
Istina je vrlo slojevit pojam, baš kao I ljubav. Svoju priču o Istini, podijelio bih , za sada, na 4 dijela:
Objektivna, subjektivna, unutrašnja I vanjska.
Objektivna istina:
U filozofiji objektivnost je koncept istine, koji postoji nezavisno, odvjeno od individualne subjektivnosti. Objektivna istina, za mene bi morala da postoji I u domenu etike (morala). Najvise je vežem uz nauku I naučne zakone. To je istina, koja bi trebala da važi za sve ljude podjednako.
Subjektivna istina:
Subjektivna istina je individualna. Ona je skup naših uvjerenja, ideala, emocija, kojima mi, kroz naš život, dajemo postojanost. Rekao bih da postoje individualne I kolektivne subjektivne istine. Kolektivne subjektivne istine tiču se veće skupine ljudi, kao npr nacije ili države. Jedna takva kolektivna istina bi bila: “ Njemci su vrijedan narod.“.
Unutrašnja istina:
Unutrašnja istina je indivualni pogled na sebe. Ona se nalazi u nama i kao takva, intimna je. Unutrašnja istina je takodjer povezana sa našim ličnim odgovorom na pitanje o “Šta je smisao života?“, za kojim većina I dalje traga. Ona je po meni jedna od ključnih pojmova u procesu nastanka nove svijesti, o kojoj često pišem.
Svi imamo potencijal. Potencijal je budućnost. To je ono što možemo da budemo, u najboljem I najgorem slučaju. Najveći broj ljudih koje znam lažni su prema sebi.
Naslov mog prvog rada iz ciklusa “Buđenje svijesti“ je : “Pogled u stvarnost“. Tako je počelo moje buđenje. Stvarnost kao istina o nama samima. Implikacija rada je jasna. Koliko god je moguće udaljiti se od sebe, svojih emocija, a zatim pogledati se opet I uočiti sopstvene nedostatke I mane, koje imamo svi. Niko od nas nije svoja najbolja verzija. Ja sam ih uočio veliki broj. Mnogo mana sam riješio, na nekima I dalje svakodnevno radim, a neke nisam ni počeo da riješavam.
Kao prilog svojoj tvrdnji navest ću i citat Elvina Semrada. On je bio jedan od najuticajnijih I najvoljenijih profesora psihoterapije svoje generacije. Semrad kaže:“ Najveći izvor naše patnje su laži koje govorimo sebi.“,urgirajući baš da budemo iskreni prema sebi, u svakom aspektu svoga iskustva.
Većina ljudi nije spremno na to, nažalost. Teško je sebi priznati svoje nedostatke. Svijet posmatramo iz pozicije u kojoj smo centar svijeta, baš Mi. Sebe smo iz te pozicije nesvjesno mistificirali (više ili manje). Lakše je živjeti linijom manjeg otpora. Moderno-kapitalističko društvo, koje odbacuje metafiziku, a uzima materiju kao najveću istinu, taj otpor čini samo još manjim. Istina, bolna kakva može da bude, prvi je korak za napredak.
Pored toga sto ljudi lažu sebe, oni lažu I svoju okolinu, svoje najbliže, a tome ću pisati u paragrafu ispod.
Vanjska istina:
Vanjska istina je naš odnos prema okruženju. Govoriti istinu za mene je svet čin. Nažalost, vrlo čest sam zbog toga, izmedju ostalog, znao biti okarakterisan kao lud, budala ili potencijalna prijetnja. Ko još danas voli čuti istinu?! Zar nije bolje misliti da su naša nova frizura, naš auto, posao ili partner-ica najbolji. Ljudi su navikli govoriti laž. Navikli su da šute onda kada se istina mora reći, a ona se mora uvijek reći. Jasno I glasno. Njen cilj nije uvijek da unose sreću i mir. Istina je tu da da unese I nemir. To je često težak teret, ali teret koji bi svako od nas morao da uzme na sebe. U nemiru, kada nismo u komfor zoni, tada čovjek ima priliku da najviše napreduje.
Moram reći da se u takvom društvu, u kojem istina nije imperativ, vrlo često ne osjećam najbolje. Osjećam se kao odbačenik, ali ona vrsta odbačenika koja se svojih ideala, svojih istina neče po cijenu pripadnosti grupi odreći. Vrlo često osjetim I ponos, dok izgovaram istine, koje niko ne zeli čuti, jer se ne poklapaju sa lažnom slikom svijeta, koju o sebi i svojoj okolini stvaraju , da bi lakše kroz svijet koračali. Osjetim ponos, jer duboko unutar sebe znam da radim ispravnu stvar, a spreman sam da platim cijenu za to.
U suštini, pored trenutne situacije u kojoj se nalazim, ja želim ljudima, svojim prijateljima-poznanicima, koji su pristali na ovu igru “Laži“, svojim primjerom pokazati da postoji I drugačiji način. To je način, koji nažalost danas najčešće mozemo gledati u filmovima ili serijama.
Kreiramo svoj zivot, svojim odlukama. Početi se ponašati drugačije od društva kojem pripada dolazi sa cijenom. Osoba rizikuje da bude predmet ogovaranja ili u krajnjem slčcaju da bude izbačena iz grupe, ali zar istina, poštenje I čast nisu bitniji od grupne pripadnosti? .
Bitno je imati hrabrost I vjeru u sebe. Ne smijemo pristati na društveno nametnuti moralni prosijek. Za mene često kažu da sam pesimistična osoba. Ne bih se složio s tim. Mislim da sam realan, a da život po svojoj prirodi je surov I okrutan, vrlo često. Kao takav, svjestan sam svojih ograničenja u mijenjaju svoje okoline, bliže ili dalje. Kažu da možemo pomoći samo onoj osobi koja želi da joj se pomogne. Ipak, ono što svi možemo uraditi, ukoliko težimo boljem društvu, jeste da svojim primjerom budemo pokretači promjena.125569927_10158708537966203_153426114957530030_o

Buđenje solidarnosti: Trebinje

November 10, 2020 / Uncategorized / 0 Comments /
123829133_10158675962641203_1116324247652474166_o
Projekat “Buđenje solidarnosti“ bliži se svome kraju. Prošle sedmice smo bili u Derventi, koja je naše pretposljednje odredište, prije Sarajevau kojem će se ovaj projekat I završiti; prvo kroz mural I radionicu a onda I kroz izložbu, koja je planirana da bude u Historijskom muzeju.
O samom projektu do sada nisam pisao. Čekao sam da prođe određeni period, kako bih sam, budući da je I meni ovo prvi projekat ove vrste, mogao donijeti što objektivniji sud.
Sada, kada se on bliži svome kraju, napisat ću više o samom nastanku I njegovim ciljevima.
Projekat “Buđenje solidarnosti“ je ideja Elme Hodzic I mene, koja je nastala, ne zadugo nakon humanitarnog projekta, koji smo realizovali , u saradnji sa Pomozi.ba. Budući da volimo raditi skupa, kao I to da nam volje, snage I energije ne nedostaje, odlučili smo, prvo na nivou apstrakcije , da ćemo nastaviti dalje, a onda I u vidu konktratizacije te ideje, kroz ovaj projekat. Uporedo, izložba“Buđenje svijesti“je primjećena od Johanna Sattlera, ambasadora EU u Bosni i Hercegovini, kao I od strane Europske Unije. Pozvani smo na sastanak, na kojem smo dogovorili saradnju u periodu koji slijedi. To je bilo odmah poslije lockdowna, gdje smo se oboje složili da je jako bitno pokušati održati duh gradjana-ki, a mi smo to pokušali kuraditi roz ovaj projekat. On je tako I zamišljen. Cilj projekta “Budenje solidarnosti“ je zajedničko razmišljanje o modelima solidarnosti i korištenje umjetnosti kao platforme za prevazilaženje kriza.
Prije dolaska u svaki od gradova, rađene su online radionice, sa aktivistima-kinjama, sa kojima bi kroz razgovor dolazili do motiva, koje bih ja kasnije implementirao na sam rad. Poslije oslikavanja murala, desile bi se I radionice uživo sa ljudima iz tih gradova ( Gorazde, Trebinje, Zenica I Derventa), u kojem bi se pričalo o iskustvima za vrijeme pandemije, te o raznim drugim temama koje se tiču naše drzave I naših gradova, te kako uslove za život u istim promjeniti na bolje. Imao sam veliku sreću da upoznam neke vrlo mlade, zdrave ljude, koji su me odmah na prvu kupili svojom strastvenošću, te željom da svoje lokalne zajednice učine boljim.
Od samog starta, znao sam da je ovaj projekat za mene odličan. Dobio sam priliku da oslikam 5 velikih murala u 5 različitih gradova. Za to sve dobijam I honorar, koji u ovoj “covid19“ godini, nije zanemariv. Ipak, htio sam se odmaći od sebe, a za to mi je bilo potrebno vrijeme. Sada vidim jasnije širu sliku. U svakom od gradova ostavili smo nešto trajno; umjetnost kao ostavštinu, zajedno sa porukama, koje uvijek ponavljam I naglašavam. One se tiču prije svega prihvatanja, razumijevanja drugih ljudi. One se tiču tema solidarnosti, tema buđenja svijesti. Puno prelijepih sam poruka primio, od ljudi širom BH, nikad više, rekao bih. Zidove, koji su bili sivi, tmurni, sada su puni života Ostavili smo podsjetnik da je umjetnost uvijek tu, pogotovo u vremenu kolektivne tame.
Kroz čitav projekat imao sam nesebičnu pomoć mladog sarajevskog umjetnika u usponu, Vedrana Poričanina. Naš kreativni proces je bivao sve boljim I boljim kako je vrijeme teklo, a nešto sto ga je najvise obilježilo je njegova efikasnost. Ovaj posljedni mural, koji večeras imate priliku vidjeti, je naše prvo zajedničko autorsko djelo.
Prije nego što objavim post, iskoristio bih ovu priliku, da vas sve koji ne želite izaći na izbore ili imate u sumnje u to da li će te, zamolim da to ipak uradite. Moć je u našim rukama, ili bi to barem tako trebalo da bude. Izlasnost u Općini Centar Sarajevo je 44posto. To je premalo. Svi želimo bolje Sarajevo, bolju Bosnu I Herzegovinu. Neću nikome govoriti za koga da glasa, ali valjda nam je svima jasno kome ni po koju cijenu, ne smijemo dati svoj glas.
Ajmo dozvoliti mladim, obrazovanim ljudima, da ovaj grad I ovu državu učine boljom, ili barem nek dobiju šansu da to pokušaju. Dosta je bilo jeftine, nacionalne retorike. Ovi ljudi nisu sposobni da urade ništa dobro, osim za sebe.
ŽELIM DRŽAVU U KOJOJ ĆE SE ULAGATI U NAUKU I KULTURU.
ŽELIM DRŽAVU KOJU VODE SPOSOBNI LJUDI.
ŽELIM BOLJE SUTRA.
123829133_10158675962641203_1116324247652474166_o

“Samo se srcem jasno vidi“

November 10, 2020 / Uncategorized / 0 Comments /
123101589_10158660445726203_5183157940336823126_o
Moje, do sada životno djelo, mural oslikan u centru Brisela, “Samo se srcem jasno vidi”, proglašen jednim od 5 najboljih, po izboru:
Travel tomorrow
Street Art in Brussels:
The Best Murals
© Dake
Rachele Pretto
19 October 2020
ArchitectureCulture🇧🇪 Belgium
Brussels is a cosmopolitan and international city, where art can be found in the most unexpected places. With all its colorful murals, graffiti and frescos, Brussels is basically an open-air art gallery. The artworks cover walls, façades, shop fronts, lamp posts and benches all around the city. They are painted using different techniques and are centered on different themes. As there are hundreds of beautiful artworks, it is basically impossible to list all of them. Here we have listed for you our top 5 murals in the Capital of Europe.
5. “It is Only With Heart One Can See Clearly”
This colorful mural is focused on the main theme of reconciliation, but it also conceals other deep meanings, represented by the colors and the drawings. Blue symbolizes peace, honor and trust. Red represents love, desire and courage. White symbolizes purity and peace. The flower represents life and hope, the hearts represent the way towards reconciliation, and people holding hands are the personification of reconciliation.123101589_10158660445726203_5183157940336823126_o

“Utopija“ – Rikardo Druškić 2020

November 10, 2020 / Uncategorized / 0 Comments /
121046161_10158609181851203_4780274497072157847_o

Moj odlazak u Brisel u aprilu prošle godine, za mene je bio jedan od najvažnijih putovanja u životu.

Oslikavanje murala, koji je kasnije otvorila Frederika Mogerini, te samostalna izložba u svjetski poznatom, kulturnom centru Bozaru, na mene su ostavili veliki utisak. To je to bila potvrda da sam na pravom putu.

Ipak, u Briselu desila se, za mene, još jedna jako bitna stvar. Mural koji sam naslikao, moze se reći je preteća ciklusa “Beskrajna poezija pokreta“. Ciklus je autobiografski, zamišljen u formi vizualnog dnevnika. Sjećam se svoje sreće nakon što sam naslikao svoje prvo platno, odmah pri povratku u Sarajevo.

Sada, taj rad više nije u mom vlasništvu, ali za mene I dalje ima jako veliku važnost. On predstavlja početak ulaženja u jedan novi svijet. Taj svijet sam razvijao, on je vremenom postajao sve manje apstraktan, a sve više imao narativnu formu. Kroz taj period napredovao sam, prvo kao čovjek, a onda I kao umjetnik. Bilo je, za mene, manje Ili više dobrih radova, bilo je odličnih, ali ovaj je ulazak u jednu drugu dimenziju. Baš sam sretan kako je na kraju ispao I ponosan što ga mogu podijeliti s vama.

Također, budući da vam dugo nisam pisao, imam sada potrebu:

O životu sudimo uvijek kroz svoje oči. Svi imamo filtere svojih uvjerenja, ideala, a konačni sud, na kraju je uvijek subjektivan. Na planeti Zemlji, trenutno se dešava velika ideološka I politička polarizacija. To unosi nemir u kolektivnu svijest ljudi. Mi moramo da naučimo da prihvatamo one koji su drugačiji od nas. Ne mislim da postoji jedna univerzalna istina, osim Boga ( u mom slucaju), ali znam da postoji dobro I loše. Ne prihvatiti druge ljude radi; političkih uvjerenja, radi boje kože, radi nacije kojoj pripadaju, radi svojih idealoških opredjeljenja je pogrešno. Svi smo, prije svega ljudi, Božija djeca, kosmička bića, pa tek onda braće, sestre, sinovi, Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Evropljani, ljevičari ili desničari.

Ideja za koju se ja zalažem, a za koju ne tvrdim da je univerzalna istina, jeste ta da mijenjanje svijeta počinje od mijenjanja sebe. Možda ja previše radikalno razmišljam, možda sam previše grub, ali ne vidim kako će osoba koja nema cilj, nema dublji smisao svog bitka, nemu čvrstu strukturu svog života, a prečesto svoju `sreću` nalazi u životu opijata i površnih trenutala, mijenjati svijet. Takvih ljudi je jako puno. Za novi- bolji svijet, nama treba nova svijest! Trebaju nam ljudi, koji se bave sobom, rade na sebi, čine dobro drugima I sebi. Najlakše je živjeti život svakodnevnice, komformizam, popraćen kapitalizmom I konzumerizmom. U takvom svijetu, čovjek zivotari od danas do sutra, tražeći sreću, koju dobija u milisekundama, a uvijek želi više I još. To je linija manjeg otpora, na koju, nažalost, velika većina pristaje. Posljedica toga su površni ljudi, lažni odnosi I prijateljstva, lažni instagram I fb osmijesi, posljedica toga jeste da imamo robove umjesto ljudi koji razmišljaju svojom glavom, posljedica toga je globalna tuga, koja se vidi I osjeti u ljudima širom svijeta.

Pokretači promjena treba da budemo mi, mladi ljudi, koji se bave sobom, koji čine svoje mikro zajednice boljim. To su čvrste, konkretne stvari, koje svako od nas, unutar domena svojih mogučnosti može da uradi. U konačnici, te ,nove-poboljšane mikro zajednice, će učiniti I planetu Zemlju I boravak na istoj boljim121046161_10158609181851203_4780274497072157847_o


“Pogled u stvarnost“ – Rikardo Druškić 2019 (Buđenje svijesti)

November 10, 2020 / Uncategorized / 0 Comments /
119731553_10158560084521203_1720691962127495487_o
Nakon duže, za mene neprirodne pauze, mogu da kažem da
me veoma raduje moj povratak u studio. Tu se osjećam najsigurnije,tu mogu da stvaram, kreiram svijetove, imam svoj mir, a onda sve to poslije da dijelim s vama. Ovo je jedan stariji rad, ali tek sada sam priliku imao da ga fotografišem:
“Pogled u stvarnost“ – Rikardo Druškić 2019 (Buđenje svijesti)
119731553_10158560084521203_1720691962127495487_o

Buđenje solidarnosti: Zenica

November 10, 2020 / Uncategorized / 0 Comments /
119645204_10158555036311203_9150199813651706452_o

Zenici smo dali malo boje:

119645204_10158555036311203_9150199813651706452_o


Buđenje solidarnosti: Trebinje

November 10, 2020 / Uncategorized / 0 Comments /
118727142_10158519493891203_346435310020006013_o

Drugi dio projekta “Buđenje solidarnosti” bio je u Trebinju:118727142_10158519493891203_346435310020006013_o


Buđenje solidarnosti: Goražde

November 10, 2020 / Uncategorized / 0 Comments /
116796958_10158442959331203_881026518989744819_o

Buđenje solidarnosti: Goražde

Pitali smo mlade aktiviste u pet bosanskohercegovačkih gradova šta je za njih solidarnost. Podijelili smo iskustva iz lockdowna, govorili o načinima povezanosti u doba izolacije, a iskustva prenosimo na zidove naših gradova. Prva faza projekta Buđenje solidarnosti je završena – Goražde je dobilo mural ❤116796958_10158442959331203_881026518989744819_o


Feed the Demons and Feed Your Ally

July 19, 2020 / Uncategorized / 0 Comments /
104936076_10158303374891203_8183248483313606337_o

Whether you decide to challenge or feed your inner demons during these unfamiliar times, creating art is a good way to assist you in doing so and collaborating to do it even more. Yet, we know it is not easy to be creative when you are in the middle of a storm. Capitalist messages are still circulating despite the crisis and artists are feeling pressured to produce more, make something new, and learn new skills. ONE Project do not want to force you to be so.

Individuals (and groups) can submit a file to feedyourdemons@one-project.co.uk with details and an image, video, or text document that challenges to think about demons in time of emergency.

“When you types “struggling with my inner demons” in Google you will be presented with online programmes on feeding your demon (Tara Mandala, 2020) and plenty of books on how to reach your enlightened self by facing your inner beasts. Surprisingly, technology is, in fact, helping many of us coping with feelings of distress while living in isolation during the CODIV-19 crisis. Using the technological framework of a unified ZIP file, contributions from selected artists who responded to this exhibition’s open call are compressed into one directory. ONE Project encouraged artists to collaborate and submit material as a group, as well as individually.Serving our demons rather than resisting them contradicts the traditional approach of battling against whatever assails us (Allione, 2020). But it turns out to be a very effective way to awake your inner demons and transfer their energy into you.”—Francesco Imola

 

y80a0223_by_sarajjevo_ddmd8et-fullview104936076_10158303374891203_8183248483313606337_o

 

 


“Buđenje svijesti – buđenje iz izolacije”

July 19, 2020 / Uncategorized / 0 Comments /
Rikardo-EventPhoto-1 (2)

U Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine sinoć je predstavljena izložba “Buđenje svijesti – buđenje iz izolacije” autora Rikarda Druškića. Kako navode iz muzeja, cilj ove izložbe, pored predstavljanja Druškićevih radova, jeste afirmacija Historijskog muzeja BiH i drugih institucija kulture kojima se smanjio broj publike i korisnika zbog pandemije korornavirusa.

Iz Historijskog muzeja navode kako buđenje svijesti u ovom kontekstu označava i buđenje svijesti građana o kulturi, ali i o važnosti odlaska u kulturne institucije, pogotovo u ovim teškim trenucima. Sav prihod od ulaznica bit će korišten kao pomoć Historijskom muzeju BiH.

Kustosica Historijskog muzeja Elma Hodžič kazala je za AA kako je “Buđenje svijesti, buđenje iz izolacije” naziv humanitarne akcije koju je tokom pandemije pokrenuo umjetnik Rikardo Druškić, s ciljem prikupljanja sredstava za pomoć ugroženim kategorijama stanovništva.

Drugi aspekt ove izložbe jeste i pomoć muzeju, buđenje muzeja iz izolacije. Odlučili smo se da vrlo dinamičnim bojama Rikarda Druškića ponudimo našoj publici neke nove i drugačije sazdržaje i da na taj način osvijestimo koliko je zapravo važan muzej kao prostor za drušvena buđenja i za liječenje društvenih kriza”, kazala je Hodžić.

Govoreći o djelima autora, dodaje kako se Druškić najčešće bavi apstrakcijom te kako njegov likovni rukopis vrlo specifičan jer se najčešće obraća jednom vrlo širokom emotivnom spektru publike.

Mi smo se odlučili da izložbu preselimo u muzejski prostor kako bi njegovi radovi u svom fizičkom obliku bili predstavljeni što široj publici i kako bi muzej postao jedan prostor dijaloga susreta i kako bi nam muzej pomogao da se konačno sretnemo i počnemo razgovarati o našim problemima”, kazala je Hodžić i dodala:

“Ciklus koji je Druškić predstavio ovom izložbom pokazuje mnogostrukost emocija i pojava u kojima nam se obznanjuje ljudska priroda – ali i priroda uopćeno. Svaki pokret kao da je zbir mnogobrojnih pokreta. Svaka emocija kao da je kolekcija svih emocija, posložena u valerima, rastvorena u svim potencijalnim gradacijama. Nadamo se da ćemo Druškićevim dinamičnim koloritom privući muzejsku publiku svih generacija”, pojašnjavaju ih Historijskog muzeja BiH.

Kroz izložbu je predstavljena replika jedrilice iz Drugog svjetskog rata koju je Rikardo Druškić oslikao. Replika je kao dio muzejskog mobilijara bila oštećena, a sada je popravljena i pretvorena u umjetničko djelo.

Izložba će biti dostupna publici do kraja juna 2020. Muzej je otvoren svakim danom od 9 do 21 sat.

 

104433339_3032611423519827_4478048553207598020_n